Prvo probno ispitivanje vakcine protiv korona virusa pokazalo je obećavajuće rezultate na miševima. Istraživači sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Pitzburgu objavili su danas da su razvili obećavajućeg novog kandidata za vakcinu protiv COVID-19!

Rana ispitivanja na životinjama do sada su pokazala obećavajuće rezultate, ali ljudska su ispitivanja još uvijek u fazi planiranja.

„Imali smo prethodna iskustva s virusima SARS-CoV 2003. i MERS-CoV 2014“, rekla je Andrea Gamboto, profesor hirurgije i glavni autor recenziranog (peer to peer review *ovo je prva vakcina čije je istraživanje na ovaj način recenzirano, što je jako značajno, jer znači da je više naučnika iz cijelog svijeta imalo uvid u procedure, op.pr.) rada objavljenog u časopisu „EBioMedicine„.

„Ova dva virusa, koja su usko povezana s trenutnim, SARS-CoV-2, uče nas da je određeni protein, nazvan šiljasti (S) protein, važan za indukciju imuniteta protiv virusa, pa smo tačno znali ‘gdje’ se boriti protiv ovog novog virusa“, dodala je ona.

Vakcina nazvana „PittCoVacc“ (Pittsburgh Coronavirus vakcina) djeluje na isti osnovni način kao i ona protiv gripe: Ubrizgavanjem laboratorijski proizvedenih dijelova virusnih proteina u tijelo kako bi se pomogla izgradnja imuniteta.

Kad su vakcine testirane na miševima, istraživači su otkrili da je broj antitijela koji mogu neutralisati smrtonosni virus SARS-CoV-2 porastao dvije sedmice nakon vakcine.

Ono što je zanimljivo jeste da se ova vakcina daje putem flastera, na kojem se nalazi 400 sićušnih mikro-iglica. Jednom kada se flaster zalijepi, mikroelementi, koji su u potpunosti napravljeni od šećera i proteina, otapaju se ne ostavljajući traga. Procedura je potpuno bezbolna.

Prema istraživačima, ovi flasteri se mogu lako i masovno proizvesti, a vakcina čak ne treba da bude u frižideru tokom skladištenja ili transporta – što predstavlja ogromnu komplikaciju za ostala cjepiva.

Prije početka ispitivanja na ljudima, istraživači moraju podnijeti zahtjev za odobrenje od američke Agencije za hranu i lijekove (FDA).

„Testiranje na pacijentima obično bi trajalo najmanje godinu dana, a vjerovatno i duže“, rekao je Luis Falo, profesor i jedan od koautora studije.

„Ipak, ova konkretna situacija se razlikuje od svega što smo ikad vidjeli, pa ne znamo koliko će dugo trajati proces kliničkog razvoja“, zaključio je Falo.

 

 

Izvor: Radiosarajevo.ba