Globalne migracije stanovništva u potrazi za boljim poslom i uslovima rada nisu zaobišle ni prostor Balkana, koji više od dvadeset godina od završetka ratnih dešavanja ulazi u fazu ekonomske integracije bar kada je u pitanju radna snaga.

Migracije nisu zaobišle ni jug Hercegovine, koja u ovom segmentu pokazuje niz specifičnosti. Blizina Dubrovnika kao jedne od najvećih turističkih destinacija šireg regiona i grada koji unutar Hrvatske statistički bilježi najveću stopu zaposlenosti uslovila je posljednjih godina veliki odliv radno sposobnog stanovništva iz Trebinja u ovaj grad. Normalizacija odnosa, koju nisu uspjeli oživjeti političari, uslijedila je zahvaljujući ekonomiji i komplementarnoj povezanošću dva obližnja grada.

Dok su mnogi u negativnom kontekstu fascinirani ovim dešavanjima, ne manjka ni onih koji svemu daju ocjenu da je u pitanju sasvim normalan proces koji je samo bio prekinut ratnim i poratnim godinama.

„I prije rata je mladi konobar Trebinjac željan dobre zarade radio u Dubrovniku, jer se tamo uvijek plaćalo više. Konstantno se upoređuju plate u Dubrovniku i Trebinju. Pa nije normalno i moguće da istu platu ima konobar koji poslužuje ručak od istih sastojaka po cijeni od 50 KM i onaj koji taj isti tanjir naplaćuje 10 ili 15 KM“, ističe jedan od naših sagovornika na ovu temu.

Ono što je nekada bio jedinstven ekonomski prostor danas je postalo mjesto susreta Evropske unije i jedne od najnerazvijenijih ekonomija Evrope. Plate u Hrvatskoj, kao i troškovi života, su značajno veći nego u BiH i Republici Srpskoj. Ekstra profit izvlače radnici koji dnevno putuju na relaciji Trebinje-Dubrovnik, jer imaju mogućnost da dobro zarađuju u EU, a troše u Republici Srpskoj. Prosječna plata u Dubrovačko-neretvanskoj županiji je oko 1.600 KM (6.000 kuna) i uz Zagreb je najveća u Hrvatskoj, dok prosječna primanja u Trebinju iznose nešto preko 850 KM. Mjesečna potrošačka korpa u Republici Srpskoj je oko 1.800 KM, dok je u Hrvatskoj značajno veća.

Da zapošljavanje radnika iz Trebinja i Hercegovine ima trend rasta kada su u pitanju dubrovački poslodavci pokazuju i brojni oglasi za posao, ali i sve fleksibilniji uslovi tamošnjih poslodavaca. U prethodnom periodu određeni poslodavci iz Dubrovnika su organizovali prevoz od graničnog prelaza Brgat za radnike iz Trebinja, a naša saznanja govore i da pojedini poslodavci organizuju ili planiraju organizovati dnevni prevoz za radnike iz samog Trebinja.

„Već drugu godinu za redom oglasili smo potrebu za radnicima u Trebinju. Zaista smo zadovoljni prijemom u ovom gradu, a na posljednjem konkursu imali smo više od dvije stotine prijavljenih za poslove u našem resortu. Zadovoljni smo radnicima koji dolaze sa ovog područja“, govori za naš portal menadžer za ljudske resurse jednog dubrovačkog hotelskog resorta.

Prema procjenama oko hiljadu stanovnika Trebinja već radi na dubrovačkom području što je više od 10% zaposlenih u ovom gradu (po zvaničnim statistikama na području Trebinja zaposleno je nešto više od 8.000 radnika). Na ruku svima koji žele da se okušaju u radu na primorju idu i odluke Vlade Hrvatske koja svake godine povećava kvote za zapošljavanje stranih radnika, suočena sa velikim odlivom radno sposobnog stanovništva u ostale zemlje EU.

„Nepotrebno se cijeloj ovoj priči pokušava zakačiti politička konotacija. Ovo je trend koji će se samo pojačavati i biće sve više onih koji odlaze iz Trebinja i ostalih hercegovačkih mjesta na rad u Dubrovnik i ostale primorske gradove. Isto tako Hrvati odlaze u Irsku i u druge sredine, jer imaju tu mogućnost i bolje uslove nego u Hrvatskoj“, mišljenja je drugi naš sagovornik na ovu temu.

Svakako da u Dubrovnik ne odlaze svi. Ipak, kalkulacija sa većom platom nije uvijek dovoljna za konačni sud. Postoje zagovornici priča da u Trebinju poslodavci moraju povećati plate kako radnici nebi napuštali ovaj grad. Većina ovih zagovornika nema dodir sa realnim sektorom, jer niže plate radnika nisu uvijek plod super profita koji ostvaruju preduzetnici.

„Postoji problem odliva radne snage, ali jednostavno ne postoji mogućnost da se u određenim branšama u Trebinju povećaju plate bez povećanja cijena usluga, a to je mač sa dvije oštrice. Siguran sam da zagovornici većih plata nisu spremni da svaki dan plaćaju veće cijene usluga u gradu“, govori nam jedan trebinjski ugostitelj.

Najveći broj Trebinjaca u Dubrovniku zaposlen je upravo u ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Iako je veliki odliv radne snage iz ovog sektora u Trebinju postoje i svijetli primjeri poslodavaca kojima ne odlaze radnici. Jedan trebinjski hotel i restoran ima trenutno 25 stalno zaposlenih radnika i nijedan od zaposlenih do sada nije krenuo put Dubrovnika.

Kada su u pitanju migracije radno sposobnog stanovništva, one funkcionišu po principu spojenih posuda. Hrvatska kuburi sa odlivom mladih, ali i specifičnih zanimanja u zemlje EU, iz Trebinja i BiH radnici popunjavaju njihova radna mjesta, a već su zabilježeni brojni primjeri dolaska radnika iz gradova Bosne i Srbije u Trebinje, što je naročito izraženo u građevinarstvu.

I dok se u brojnim analizama u prvi plan stavlja odliv radno sposobnog stanovništva zanemaruje se činjenica da su blizina Trebinja i Dubrovnika i relaksacija odnosa kada je u pitanju svakodnevni život uticali i na održavanje i otvaranje velikog broja radnih mjesta upravo u Trebinju. Situacija da u Trebinju svoje poslovnice (neki i više njih) imaju skoro svi veći trgovački lanci u BiH i druge trgovine velikih poslovnih sistema je upravo naslonjena na činjenicu da veliki broj kupaca iz primorskih gradova Hrvatske i Crne Gore svakodnevno posjećuju najjužniji grad Srpske. Slično stanje je u ugostiteljstvu (restorani), automehaničarskoj branši, apotekarstvu, privatnim stomatološkim ordinacijama itd.

„Nismo mogli zamisliti da ćemo ostvariti tako dobre poslovne rezultate u Trebinju. Robe koje mi prodajemo su specifične i postoji veliko interesovanje kako domaćeg stanovništva, tako i građana Hrvatske i Crne Gore koji imaju dodatni motiv za kupovinu zbog povrata PDV. Trebinje je za nas veliko otkrovenje, što nam nije govorio podatak da je u pitanju grad od svega tridesetak hiljada stanovnika“, rekao je za naš portal supervizor trgovačkog objekta koji je u Trebinju otvoren prije par godina.

Logika je jednostavna, područja Dubrovnika i Trebinja su odvajkada bila povezana, a talas normalizacije odnosa koju nameće ekonomija i privreda su nezaustavljivi.

Svima koji su u negativnom kontekstu pogođeni ovim trendom, ostaje da u narednom periodu pronađu adekvatan način za svoje funkcionisanje.

 

HP, februar 2019.

BONUS VIDEO: HP Prezentacija Trebinja