U Gradskoj galeriji u Nevesinju u petak je održana promocija knjige pjesnikinje Radmile Karać, pod nazivom „Još nam je samo nebo isto“.

 Zbirka je ispisana u ispovijednom tonu zavičajne lirske pjesme, a posvećena je Nevesinju i Mostaru, gdje je pjesnikinja provela djetinjstvo i mladost.

Radmila Karać, hercegovačka nostalgičarka, početkom rata napustila je zavičaj i izbjegla u Kanadu. Život u inostranstvu probudio joj je snažnu žudnju za hercegovačkim kamenom i cvijetom. U dalekom svijetu osjetila je šta znači vezanost za korijene, zato i počinje da piše lirske pohvale zavičaju.

Pjesme je pisala od djetinjstva, ali svi rukopisi koje je godinama sakupljala nestali su u ratnom plamenu. „Trebalo je da prođu godine nakon dramatičnih zbivanja kako bi se ponovo vratila pisanju“, istakla je pjesnikinja. Po sjećanju je oživjela neke svoje rukopise, zapisane dok su njena djeca bila mala.

„Mnogo kasnije, dok sam posmatrala svoje unučiće i sa njima se igrala, nastali su novi stihovi“, rekla je Karaćeva.

Karac1

Do sada je objavila tri zbirke pjesama za djecu: „Pregršt dječijih bisera“, „Čarobni let kroz ceo svet“ i „Maslačak detinjstva“.

Njeni radovi se redovno objavljuju u časopisima za književnost, umjetnost i kulturu, kao i u zbornicima književnih radova. Član je Srpsko-kanadskog udruženja pisaca „Desanka Maksimović“ iz Toronta.

O radu i djelu pjesnikinje sinoć u prepunoj Galeriji govorile su Sanja Milićević i Jelena Žerajić, profesorice srpskog jezika i književnosti.

Stihove su recitovale Nataša Milićević i Sara Milošević.

Karac2

Tanja Ivković

Izvor: Radio Nevesinje