„Hercegovina u Velikom ratu“ – ovim imenom je Udruženje Nevesinjaca u Beogradu naslovilo skup istoričara i književnika i tako na svoj način dalo doprinos obilježavanju stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata.

Skup je održan sinoć u Domu Vojske Srbije u Beogradu i vjerovatno nije bilo ni ljepšeg ni prikladnijeg mjesta za njegovo održavanje.

U prva dva referata skupa bilo je govora o stanju u Bosni i Hercegovini uoči početka rata, mjestu i ulozi organizacije Mlada Bosna, te istaknutim pripadnicima te organizacije porijeklom iz Nevesinja.

Jedan od njih je manje poznati ili, kako u nadahnutoj besjedi reče akademik Rajko Petrov Nogo, “ukleti“ Mladobosanac Dragutin Drago Radović. Napominjući da je o druženju sa Radovićem svjedočenja ostavio Ivo Andrić, Nogo je govorio o detaljima iz njegovog života, naglašavajući da on zaslužuje i značajnije mjesto od onoga kako ga je do sada vidjela publicistika i istorija. Nakon toga je ovaj bard srpskog pjesništva govorio svoje pjesme na temu Velikog rata, što je pozdravljeno burnim aplauzom prisutne publike.

Mladi istoričar dr Danilo Šarenac besjedio je o Bogdanu Žerajiću, vjerovatno jednom od najpoznatijih Nevesinjaca uopšte. Prvi od Mladobosanaca koji je preduzeo konkretno revolucionarno djelo, atentat na Marijana Varešanina ispred Vijećnice u Sarajevu, bio je inspiracija generacijama mladih u Bosni i Hercegovini, koji su se na njegovom grobu zaklinjali na vjernost organizaciji i ideji slobode i pravde.

O stradanju sveštenika u Hercegovini u toku Velikog rata iscrpno je govorio profesor dr Predrag Puzović, rektor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu. Prisutne je upoznao sa mnogim detaljima i činjenicama koje su široj javnosti, nažalost, malo poznate. Dokumenti i svjedočenja savremenika govore o neviđenim zvjerstvima austrijskih vojnika i oficira i njihovih saradnika na terenu, “šuckora“, prema srpskom narodu i posebno prema sveštenicima.

A o uslovima nastanka i razvoju dobrovoljačkog pokreta, u čemu je Hercegovina dala značajan doprinos, govorio je dr Milan Gulić. Od Gatačkog, Bilećkog i Trebinjskog bataljona već prve godine rata formiran je Hercegovački odred Crnogorske vojske. Njegovi pripadnici, kao i oni što su kao zarobljenici ili prebjezi dospjeli u rusko zarobljeništvo, ili oni koji su se dobrovoljačkim brodovima iz Amerike i Australije priključili Srpskoj vojsci, prešli su težak i krvavi put, žrtvujući sve što su imali – od porodice, imanja do golog života, za oslobođenje i ujedinjenje srpskog i drugih južnoslovenskih naroda.

Program je znalački vodila Snežana Lukić, provjereni prijatelj Udruženja, a posebno lijep umjetnički pečat čitavom skupu dao je hor crkve svetog cara Konstantina i carice Jelene na Voždovcu.

Na skupu je organizovano prikupljanje novčanih priloga za obnovu hrama Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima. Svi učesnici programa odrekli su se honorara u korist priloga za hram, a njihov primjer slijedili su i prisutni gosti u sali.

Na kraju možemo zaključiti da je radi tema i pojedinosti koje su se čule vrijedilo organizovati ovaj skup. Imali smo želju  da se sjetimo i odamo počast našim zaboravljenim herojima, talentovanim umovima i nevinim žrtvama, našim orijentirima. Bez sjećanja nismo narod ni ličnosti. Na sjećanju se temeljimo, kroz njega postojimo. Toga moramo biti svjesni, kako bi mogli sačuvati i prenijeti istinu, za nauk budućim naraštajima.

 Izvor: Radio Nevesinje