Na ulazu u Dučićevu ulicu u centru Trebinja cijelo ljeto turiste i Trebinjce dočekivao je neobičan štand na kome se prodaju značke, bedževi, stari novac, stripovi, knjige i još ponešto što podsjeća na neka bivša vremena.

Za štandom je Njego Samardžić, koji kupcima nudi ono što je on skupljao decenijama, a nešto su mu poklanjali prijatelji i poznanici.

– Ovde ima svega, od starog novca još iz kraljevine Jugoslavije, novca iz SFRJ, značaka različitih jugoslovneskih firmi, klubova i sa različitih mjesta – kaže Njego.

On navodi da su na njegovom mini štandu i stvari koje su njegovi poznanici htjeli baciti, ali ih je on uzeo jer za njega sve ima vrijednost.

Na ovom zanimljivom mjestu mogu se naći knjige ruskih i klasika jugoslovenske književnosti i pisaca iz drugih zemalja, ali i medicinske i druge knjige i vojna obeležja, te popularni „Zagor“, „Blek“ i drugi stripovi.

Uz njih su uredno složene i „singlice“ i ploče rok i zabavne muzike, domaće i strane, a nađe se i Toma Zdravković i još neko od legendi jugoslovenske muzičke scene osamdesetih i devesetih godina prošlog vijeka.

– Novčanice iz bivše Jugoslavije uglavnom koštaju jednu marku, dok su one iz kraljevine Jugoslavije skuplje. Turisti sa naših prostora se najviše zaleću na novčanicu od pet hiljada dinara sa likom Josipa Broza Tita. Ruski turisti uglavnom uzimaju „konja“, odnosno „črvenu“, novčanicu Narodne banke Jugoslavije od 100 dinara – objašnjava vlasnik ovih već sada zaboravljenih stvari, koji nostalgičare vraćaju u neka druga vremena i prošli vijek.

On priča da je nedavno jedan od vodiča svratio ruske turiste, koji su stigli iz Crne Gore do njegovog štanda,kako bi ima pokazao da je „črvena“ u Trebinju samo pola evra, a na crnogorskom primorju se prodaje i po nekoliko evra.

Njego kaže da se prodaju i vojna obeležja, ali i stripovi, a ovog ljeta najveći pazar je imao kada mu je jedan kupac uzeo preko dvije hiljade značaka.

– Nije bila neka zarada, jer su značke mnogo jeftine ako se tako kupuju, ali kad vam neko uzme odjednom toliku količinu onda je to dobra dnevnica – kaže on.

Ono što je izložio skupljao je godinama, ali i dalje se nije odrekao kolekcionarstva, iako kako kaže, u vremenima koja nisu nimalo laka za život, kolekcionarstvo je skup hobi.

Najviše voli ploče

Samardžić kaže da najviše, ipak, voli ploče.

– Nedavno sam kupio neke gramofonske ploče, ali za veću kolekciju treba imati i mjesto i način da se čuvaju – objašnjava Njego.

Kaže da mu je najviše žao što je pre dvadesetak godina bacio preko 300 praznih kutija cigareta, od kojih su neke bile stare i po 60 godina, a koje je sakupljao kao dječak.

Izvor: blic.rs