Nenad Janković alias Dr Nele Karajlić u Banjaluci ponovo sa javnošću nesebično podijelio stavove o mnogim pitanjima iz prošlosti i sadašnjosti, načinu života na ovim prostorima, te prokomentarisao svoju posjetu Sarajevu koja se desila prije blizu dvije godine.
– Nisam htio da idem, ali moje društvo sa Jahorine je insistiralo da se spustimo kod mog druga koji drži predivan restoran. Tako da sam ja na neki način bio primoran, neka vrsta moralnog ultimatuma. Na kraju se ispostavilo da nije loše to što sam otišao, jer sam razbio svaku iluziju o tome šta bi me dočekalo da sam se tamo javno pojavio. Još bolje, razbio sam iluziju šta bi sa mnom bilo da sam ostao u Sarajevu -kazao je Karajlić i nastavio.

– Nisam ja tu pregrmio neki težak osjećaj, jer ja sam patio prije rata. Kada je počeo rat koji me totalno unesrećio i od mene napravio ranjivu osobu, razvili su se mnogi osjećaji u meni. Siguran sam da nema napretka od tri-četiri nacije ukoliko se ne naslone jedni na druge. U istoriji nije bilo perioda u kojem je jedan narod imao napredak bez oslonca na neki drugi – poručio je Karajlić.

O Top Listi Nadrealista, Karajlić je kazao da se tadašnja ekipa “igrala nečim što je postalo standard”.

– TLN je formom 84. bila naprednija od CNN-a, BBC-a ili čega već. Mi smo se tada igrali nečim što je postalo standard za današnje voditelje. Mi smo imali neku vrstu straha i išli smo na foru da stvari dovedeš do kraja i da iza toga nema dalje. Život koji je uslijedio nakon toga nam je dao za pravo da to radimo. Ako smo vidjeli sukob između Srba i Muslimana u Skupštini kako tinja, logično je bilo da to tinjanje na ekranu pretvorimo u požar. Tako smo pravili skečeve koji su ‘proricali’ budućnost i žao mi je što nas niko nije ozbiljno shvatao – rekao je Karajlić.

Generacija koja se “rasula” po svijetu

– Svako od nas je ozbiljan autor i svako ima svoj put i priču. Svako je nešto ozbiljno napravio nakon odlaska iz Sarajeva. Da li se mi družimo i da li smo u kontaktu nije bitno, jer smo četiri pojedinca koji imaju pravo da se druže ili ne druže – kazao je Karajlić na pitanje o generaciji koja se rasula po svijetu i njihovom radu nakon toga rekao je on.

– Ja se osjećam kao kod kuće u Buenos Airesu i Beogradu, ali ta naša davna ugašena politička ideja oko koje smo se skupili se sada probija kroz činjenicu da predsjednik Dodik privlači nas, izgubljenu generaciju. Banjaluka nam je postala neki ćošak, tačnije RS, u kojem se nostalgično vraćamo idejama kako bi lijepo bilo živjeti u zemlji koja je prosperitetna – dodao je.

On je rekao da Srpska ima ogroman potencijal, ali kaska za kulturom.

– Nikad nisam pravio distancu po vjeri, ja se i danas osjećam ko Jugosloven. Nemoguće je reći da Krleža ili Safet Isović ne pripadaju meni, svima nama. Moramo prenijeti energiju današnjoj djeci da sebe kulturološki ustanovljavaju i kasnije uzdižu – rekao je on.

Karajlić je rekao da je raspad Jugoslavije prva stepenica od koje se nepravda prema srpskom narodu počela penjati, te dodao da smatra da se u Beogradu ne može doživjeti ono što je on doživio u Sarajevu.

– Ja bih se odselio iz Beograda da je neko otjeran iz Beograda – rekao je on.

On je rekao da živi u Sarajevu i da nekoga od njegovih kolega istjeraju na način na koji je on bio istjeran da bi iselio iz tog grada.

– Sve što mogu da uradim u svijetu, prije mogu uraditi u Banjaluci nego u Sarajevu. Moja država je bila Jugoslavija. Znam koji je narod pretrpio najveću nepravdu i zato sam stao na tu stranu – rekao je Karajlić.

On je dodao da ljudi moraju naći put ka budućnosti, a to sigurno nije ukidanje RS – smatra Karajlić.

– Na cijelom Balkanu je sloboda u Beogradu i Banjaluci. To se u Sarajevu ne može. Ja sam pokušao pojesti supu i vidio – rekao je on.

Izvor: EuroBlic