Mnogo puta smo čuli za „Hipokratovu zakletvu“, koja je u izvornom obliku nastala u Grčkoj u periodu između V i III vijeke prije nove ere, ali nismo nikada razmišljali kako ona glasi. Ova zakletva, koju polažu svi ljekari, sa moralnom obavezom da je sprovode u dijelo tokom istorije često se mijenjala, ali je na kongresu Međunarodnog saveza ljekarskih društava u Ženevi 1948. ustanovljena konačna forma koja se i danas koristi. Ona glasi:

“ U času kada stupam među članove ljekarske profesije, svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje moga pacijenta. Poštovaću tajne onog koji mi se povjeri. Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije ljekarskog zvanja. Moje kolege biće mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene uticati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećavam svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.“