Uz odobrenje autora Milorada Telebaka, jednog od najpoznatijih srpskih lingvista, naš portal vam donosi interesantne priče izdvojene iz njegove knjige „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Za tuđom trpezom 

Slovenski kruh, koji je nastao od glagola kršiti (prije toga pripreman je kao kaša), zamijenili smo njemačkim hljebom (Laib). Iz njemačkog je i novija posuđenica vekna, a takođe, i nešto starija štruca. Čak ni malu kiflu nije zapalo naše ime, već njemačko (Kipfel).

(Idu dvije kifle i ugledaju perecu, pa će jedna:”Vidi onu komplikaciju!”)

Jelo postavljamo na grčku trpezu (trapeza – sto). Naš sto uspio je da potisne mađarski astal.

Pored domaće pure (valjda radi raznovrsnije ishrane) uzeli smo i turski kačamak i italijansku palentu. – Hladetina ili drhtalica “okitila” se čitavim nizom evropskih sinonima: pače i pihtije (tur.), sulc (njem.) želatin (franc.).

Mi smo zaista darežljivi: drugima smo dali slovensku juhu, a uzeli tursku čorbu i njemačku supu.

Dok je u svježem stanju, jedemo domaće meso, a čim se osuši (kao da ga sušimo u inostranstvu!) – ono postane njemačka šunka i špek i italijanska pršuta. Slično tome, mljeveno meso u tankom crijevu je domaća kobasica, a ako je u debljem crijevu, tu je već “nadležna” strana riječ – italijanska salama.

Slabi smo kumovi: i prženo jaje nam je ili turska kajgana ili engleski hemendeks. Ni suve mrvice hljeba nismo nazvali svojom riječju, već smo uzeli stranu, njemačku – prezle!

Sendvič, koji često jedete za doručak, nazvan je po strasnom engleskom kockaru – grofu od Sendviča, koji nije mogao da prekine igru (a ni da trpi glad) pa je jednom rukom igrao, a drugom jeo sir i salamu stavljene između dvije kriške hljeba. ( A vi se uzaluzd pravite Englezi: jedući sendviče nećete postati ni grof od Berkovića!)

Jedno od rijetkih jela sa domaćim imenom je uštipak, nastao od glagola uštinuti, tj. među prstima odvojiti malo tijesta, koje se potom prži. Etimološki, uštipak je u srodstvu sa – mjesecom! Pun mjesec – uštap je kad je mjesec cijel, kad od njega nije nimalo “otkinuto”.

I razni kolači i slatkiši nastali su u stranim zemljama, a odatle došli i do nas. Turci su donijeli baklavu, koja znači: romb, jer se tako siječe, tufahiju, koja znači: jabuka, hurmašicu – pitu sa hurmama, sutliju, koja znači: mlijeko.

Torta je od lat. tortus – okrugao. I naš kolač je okrugao kao kolo. Palačinka je iz  mađarskog jezika i znači: ploča. (Ali to ne znači da vam palačinke treba da budu kao ploče!)

(Jeste čuli za onog poslastičara što je dao oglas kojim traži radnicu. Jedini uslov je da je dijabetičarka!).

Mnogima je nepoznato da je rakija turcizam, i da u turskom jeziku znači: znoj. (Ne bih da vam je ogadim, ali – priznaćete – rakija i zaudara na znoj!)

Vino sa kiselom vodom ima njemačko ime – špricer ili gemišt, a pomiješano sa običnom vodom je bevanda, po italijanskom beva – piće. (Kakvo je to piće – ni vino ni voda!)

Kad se napijemo, tuđincima – njemačkom kelneru ili italijanskom konobaru – ostavljamo turski bakšiš ili njemački tringeld. (A dajemo svoje pare, i još ih nagrađujemo što su nas nagrdili!)

(Nagluv gost pita konobara koliko je dužan.

– Deset maraka.

– Koliko? Pedeset?

– Ne, gospodine. Četrdeset!)

Od svih pića naša je samo mlaćenica i surutka.

Ni većina posuda u našim kućama nema domaće ime.

Stara drvena posuda – kabao, u koji su se muzle krave, ovce i koze, davno je nestao, a u upotrebi su turska kofa i njemačka kanta. Šerpa i zdjela takođe su njemačke, a činija je turcizam vezan za Kinu (tur.Čin – Kina). (Dok to nisam saznao, mislio sam da smo mi zdjelali zdjelu i načinili činiju!)

Tekst preuzet, uz saglasnost autora, iz knjige „Smijehom kroz gramatiku“.

Zabranjeno dalje publikovanje, sva prava zadržava HP media group d.o.o. Trebinje.

Profesor Milorad Telebak, inače rođeni Nevesinjac koji živi i radi u Banjaluci, autor je poznatog TV serijala „Govorimo srpski“, preko 200 radio emisija o srpskom jeziku, osam jezičkih priručnika i blizu hiljadu novinskih tekstova o srpskom jeziku. Posvetio je život obrazovanju i jezičkoj kulturi kod Srba.
Predsjednik Republike Srpske odlikovao ga je Ordenom Njegoša za doprinos kultivisanju srpskog standardnog jezika i razvoju jezičke kulture naroda. Za jezičke priručnike koje je napisao Telebak je dobio književne nagrade „Sveti Sava“, „Kočićevo pero“ i „Stuplje“.
Gospodin Telebak je prošle godine podržao kampanju HP medija grupe „Oni su najbolji među nama“ čiji je cilj medijska promocija mladih ljudi iz Trebinja i Hercegovine koji se po svojim rezultatima mogu smatrati uzorima svojim vršnjacima, ali i onim nešto starijim od njih.
Telebak je tom prilikom odao priznanje HP medija grupi za ovu inicijativu koja ove godine osim istinskih vrijednosti afirmiše i očuvanje srpskog jezika i književnosti, što je prema riječima poznatog lingviste i jednog od najvećih pregalaca na unaprijeđivanju srpske jezičke kulture za šta je nedavno dobio i priznanje Matice srpske, izuzetno značajno u današnje vrijeme kada su takvi primjeri sve rijeđi.

Ukoliko želite da na zanimljiv, duhovit i jednostavan način riješite svoje jezičke nedoumice, ispravite pravopisne i stilske greške, potražite u knjižarama knjigu „Sa smijehom kroz gramatiku“.

 

HP, mart 2018.

 

 

Facebook komentari

komentar