Uz odobrenje autora Milorada Telebaka, jednog od najpoznatijih srpskih lingvista, naš portal vam donosi interesantne priče izdvojene iz njegove knjige „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Pušenje i tucanje

Ali ni značenja riječi nisu stalna; ona se proširuju, ponekad i sasvim iščezavaju, a javljaju se nova. Tako, npr., knjiga je nekada značila pismo (”na koljenu sitnu knjigu piše” – kaže narodna pjesma), zatim hartiju (”pa do’vati list knjige bijele” – opet iz narodne pjesme), zatim učenje, nauku (”Vuk je knjigu učio kod kaluđera u manastiru.”).

I mi danas pišemo perom, iako je ono od metala, i olovkom, mada nije od olova. To je zato što se u davna vremena pisalo pravim guščijim perom i olovkom napravljenom od olova.

Poznata srpska epska narodna pjesma ”Dioba Jakšića” počinje stihom: ”Mjesec kara zvijezdu Danicu/, gdje si bila…, gdje si dangubila…”. Pomenuti glagol karati znači: uputiti prijekor kome.

Otkad se slavi Vaskrs i šaraju jaja, običaj je da se ljudi i žene, a i djeca, naravno, tucaju. Čak se organizuju i takmičenja u tucanju jajima.

Nekada su ljudi, radeći u polju, dozivali jedni druge da u trenucima odmora zajedno popuše i popričaju, da se oraspolože i prikupe snagu.

Danas, međutim, glagoli karati koga, tucati se i popušiti u svijesti ljudi bude neke druge asocijacije, imaju neka nova, prenesena značenja. Njih, naravno, nećete naći ni u jednom rječniku. To i nije pitanje za lingviste, nego za frojdiste! Šta je to u ljudskom biću…?

Ni glagol hraniti nekada nije značio ovo što danas znači; hraniti je značilo: čuvati. To značenje čuvaju i danas neki njegovi srodnici: novac i nakit se pohranjuju (da bi se sačuvali), tijela umrlih se sahranjuju . – Naše političare prate bikovrati tjelohranitelji, koji ih čuvaju. (I meni je potreban tjelohranitelj, ali ne da me brani, već da me hrani!)

Kod naših predaka, starih Slovena, svaki došljak, putnik, stranac nazivan je gostom. (I tako dočekivan.) – U ondašnjem jeziku plav je značilo: bijel. Zato i danas nazivamo plavušama one koje uopšte nisu plave, već su više bijele, svijetle. (A nisu ni glupe. Doduše, znam jednu plavušu koja mlijeko pije odmah u trgovini, jer piše: ”Ovdje otvoriti.”)

Dešava se da se naziv jedne marke proizvoda nametne kao naziv svih proizvoda te vrste. Tako kaladont, kao jedna marka, danas često slovi kao opšti naziv za sve zubne paste. (Poslovično, djeca ne vole da peru zube, a kad ostare, praće ih i pjevati!)

Nekad se na proizvod prenese ime proizvođača. Takav slučaj je sa fotografskim aparatom kodak, sa džepnim računarom – digitronom, sa pretis loncem (skraćenica od Preduzeće ”Tito” Sarajevo). Danas malo ko zna da je to, u stvari, Papenov lonac. (Zbog jednog papana zaboravili smo jednog Papena!)

Ali, promjena značenja nije ono najgore što jednu riječ može da snađe. Neke riječi – baš kao i ljudi – s vremenom nestaju sa lica zemlje. Jednostavno, nestanu, budu i nestanu. Njihov vijek ne zavisi od njih samih, već od društvenih kretanja i promjena.

Nelogično, ali često se dešava da  strana riječ potisne domaću. Npr. stare slovenske riječi pčelba i pčelbar, koje ne govore samo o teškoćama najamnog rada, već i o bijedi i nevolji, žalosti i sjeti pčelbara – zamijenio je, ružan, germanizam gastarbajter (njem. Gast – gost + Arbeiter – radnik). (Kakav je to gost koji mora da rinta?! Tako je u Švaba; nisu oni Sloveni.)

Grčka hiljada potisnula je slovensku tisuću, turska kašikažlicu, turske makaze i njemačke škare otjerale su u nepovrat nožice. Još se bore naša pećina i grčka spilja, koju podupire speleologija – nauka o spiljama. (naša pećina nema ”pećinologije”!)

 

Tekst preuzet, uz saglasnost autora, iz knjige „Smijehom kroz gramatiku“.

Zabranjeno dalje publikovanje, sva prava zadržava HP media group d.o.o. Trebinje.

Profesor Milorad Telebak, inače rođeni Nevesinjac koji živi i radi u Banjaluci, autor je poznatog TV serijala „Govorimo srpski“, preko 200 radio emisija o srpskom jeziku, osam jezičkih priručnika i blizu hiljadu novinskih tekstova o srpskom jeziku. Posvetio je život obrazovanju i jezičkoj kulturi kod Srba.
Predsjednik Republike Srpske odlikovao ga je Ordenom Njegoša za doprinos kultivisanju srpskog standardnog jezika i razvoju jezičke kulture naroda. Za jezičke priručnike koje je napisao Telebak je dobio književne nagrade „Sveti Sava“, „Kočićevo pero“ i „Stuplje“.
Gospodin Telebak je prošle godine podržao kampanju HP medija grupe „Oni su najbolji među nama“ čiji je cilj medijska promocija mladih ljudi iz Trebinja i Hercegovine koji se po svojim rezultatima mogu smatrati uzorima svojim vršnjacima, ali i onim nešto starijim od njih.
Telebak je tom prilikom odao priznanje HP medija grupi za ovu inicijativu koja ove godine osim istinskih vrijednosti afirmiše i očuvanje srpskog jezika i književnosti, što je prema riječima poznatog lingviste i jednog od najvećih pregalaca na unaprijeđivanju srpske jezičke kulture za šta je nedavno dobio i priznanje Matice srpske, izuzetno značajno u današnje vrijeme kada su takvi primjeri sve rijeđi.

Ukoliko želite da na zanimljiv, duhovit i jednostavan način riješite svoje jezičke nedoumice, ispravite pravopisne i stilske greške, potražite u knjižarama knjigu „Sa smijehom kroz gramatiku“.

 

HP, mart 2018.