Uz odobrenje autora Milorada Telebaka, jednog od najpoznatijih srpskih lingvista, naš portal vam donosi interesantne priče izdvojene iz njegove knjige „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Prodavanje magle

Zvuči nevjerovatno, ali jezik najviše kvare stručnjaci – pravnici, ekonomisti, a naročito političari. (Ako su oni uopšte stručnjaci.)

(Jeste li čuli šta se priča o političarima? … Priča se svašta.
-Baš ovi naši političari nemaju kulture: drže ruke u džepovima! – primjećuju jedni.
-Dobri su oni što ih drže u svojim džepovima! – primjećuju drugi. – Zato, ako se rukuješ s njima, prebroj prste, za svaki slučaj!)

Da bi zakamuflirali ono što rade i ono što jeste, političari govore ono što nije, što ne misle i što ne rade. Suprotstavljen mišljenju, njihovo govor je prava poplava, bujica riječi – puko fraziranje i “prodavanje magle“.

Na tome jeziku zanatlije se zovu “radni ljudi koji samostalno objavljuju djelatnost ličnim radom i sredstvima u svojini građana“. Bravo! Umjesto jedne lijepe riječi – trinaest rogobatnih!

U tom jeziku – nejeziku “prisutne su nestašice“, “prisutan je nedostatak sirovina“, “prisutno je izostajanje s posla“. Sve je prisutno, osim smislenosti i logičnosti.

A da bi se zaštitili od prigovora da su nekonkretni, političari rado i često upotrebljavaju pridjev određeni. Npr. “U određenim sredinama zapažena su određena negativna ponašanja, čiji su nosioci određene ličnosti, koje su protivnici našeg razvoja…“ Sve je određeno, a ništa nije određeno. Ali vi dokažite da je određeno neodređeno!

S ciljem da bude originalan, neki političar “lansira“ neki novi izraz ili frazu, npr. “zacrtati planom“, “zaživjeti u praksi“ itd. Njih onda prihvate svi, kao kakav hit, upotrebljavaju ih i zloupotrebljavaju dok se te fraze ne izližu, otrcaju i ofucaju – do banalnosti.

Takvi hitovi su danas termini koje su nam donijeli predstavnici tzv. međunarodne zajednice. (Pazite, rekao sam zajednice, sa d, a ne sa b!) Danas svi govore samo implementacija implementirati (kao da dosad nismo ništa primjenjivali ni ostvarivali!); ističe se samo transparentnost (kao da ranije ništa nije rađeno otvoreno, javno. A možda i nije!); dokazuje se kooperativnost (kao da prije nije bilo saradnje, ili tačnije: poslušnosti)…

Kuće i stanovi su nam devastirani (kao da nikada nismo rušili). Nema više obrazovanja, sad je edukacija. Više se i ne konkuriše, nego aplicira. Umjesto diploma dobijamo sertifikate

Suprotno tradicionalnoj težnji za sažetošću novinarskog stila, i radio i televizija su se zarazili ovim jezikom, direktno preuzimajući, tačnije: prepisujući dijelove govora i referata, odluka. Novinari su postali prepisivači, zapisničari.

I meteorolozi su podlegli ovom uticaju, pa nam i tako prostu vijest da će sutra biti ljepše vrijeme iskomplikuju u “za sutra se očekuje proces postepene stabilizacije vremenske situacije“! Toliko je to mučno slušati, da bi bolje bilo da i dalje pljušti kišurina!

Ali, ko ne govori jezikom vlasti, taj je niko i ništa. Zato su i obični ljudi u gradu i selu počeli da otužno fraziraju. Tako seljak kaže ženi: “Ženo, otjerah ja ovo malo krompira na pijacu“, a u gradu – na pitanje poznanika otkuda tu – odgovara: “Transportovao sam radi plasiranja na tržište višak svojih poljoprivrednih proizvoda“. Mnogo “lijep“ odgovor! “Prirodan“. “Koncizan“. Da i najgladnijeg prođe volja za jelom!

Dijagnozu ove bolesti nazvane “inflacija riječi“ postavila je jedna seljanka na pijaci kada je neka napirlitana gospođa upitala:
-Oprostite, molim vas, da li biste bili ljubazni da mi objasnite kako vi na selu uspevate da napravite onako dobru i ukusnu proju – da li je mesite sa mašću ili sa uljem?
A seljanka će:
-Sa mas’, gospoja, sa mas’. Sam’ da znaš, s taki govor niki nije napravio dobru proju!

Kao suprotnost “birokratskoj brbljivosti“ stoji težnja za sažetim i jasnim izražavanjem misli sa punoćom i bogatstvom značenja.

“Da je riječima tijesno, a mislima prostrano“ – kako reče jedan stilista.

Tekst preuzet, uz saglasnost autora, iz knjige „Smijehom kroz gramatiku“.

Zabranjeno dalje publikovanje, sva prava zadržava HP media group d.o.o. Trebinje.

Profesor Milorad Telebak, inače rođeni Nevesinjac koji živi i radi u Banjaluci, autor je poznatog TV serijala „Govorimo srpski“, preko 200 radio emisija o srpskom jeziku, osam jezičkih priručnika i blizu hiljadu novinskih tekstova o srpskom jeziku. Posvetio je život obrazovanju i jezičkoj kulturi kod Srba.

Predsjednik Republike Srpske odlikovao ga je Ordenom Njegoša za doprinos kultivisanju srpskog standardnog jezika i razvoju jezičke kulture naroda. Za jezičke priručnike koje je napisao Telebak je dobio književne nagrade „Sveti Sava“, „Kočićevo pero“ i „Stuplje“.

Gospodin Telebak je prošle godine podržao kampanju HP medija grupe „Oni su najbolji među nama“ čiji je cilj medijska promocija mladih ljudi iz Trebinja i Hercegovine koji se po svojim rezultatima mogu smatrati uzorima svojim vršnjacima, ali i onim nešto starijim od njih.

Telebak je tom prilikom odao priznanje HP medija grupi za ovu inicijativu koja ove godine osim istinskih vrijednosti afirmiše i očuvanje srpskog jezika i književnosti, što je prema riječima poznatog lingviste i jednog od najvećih pregalaca na unaprijeđivanju srpske jezičke kulture za šta je nedavno dobio i priznanje Matice srpske, izuzetno značajno u današnje vrijeme kada su takvi primjeri sve rijeđi.

Ukoliko želite da na zanimljiv, duhovit i jednostavan način riješite svoje jezičke nedoumice, ispravite pravopisne i stilske greške, potražite u knjižarama knjigu „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Facebook komentari

komentar