Uz odobrenje autora Milorada Telebaka, jednog od najpoznatijih srpskih lingvista, naš portal vam donosi interesantne priče izdvojene iz njegove knjige „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Opanak je naš

Naši davni preci su sami, svojim rukama, proizvodili za sebe odjeću i obuću. Tkali su sukno i šili o njega čakšire, kapute, suknje, koje su i nazvane po suknu, a tako se zovu i danas, kad nisu od sukna. (A nisu ni do koljena.)

Sukno se zvalo raša, po rijeci Raški, na kojoj je stara srpska prestonica Ras. Naša raša bila je ušla u mnoge evropske jezike (italijanski, španski, njemački…), gdje je stigla sa robom koja se tamo izvozila, preko Dubrovnika. (Kako tada, tako i danas: bivši Ras – danas Novi Pazar – poznat je izvoznik, ali farmerki i jakni od džinsa.)

Ranije su muškarci nosili turske čakšire, koje su kasnije zamijenjene francuskim pantalonama. Imenica pantalone nema jednine (čak ni one kratke nisu “pantalona“), to je imenica koja ima samo množinu. A znate kako je na to pitanje ogdovorio jedan učenik?… Veli – gore jednina, a dolje množina!

Mi danas nosimo mađarsku bundu, a naši preci su nosili ogrtač od krzna – ćurak (tur. kürk). Najvjerovatnije je da su ti kožusi nazvani tako po kurjaku (vuku), od čije kože su se obično pravili.

(Današnje bunde, naročito ženske, prave se od krzna raznih životinja. Za takvu bundu treba oderati bar jednog medvjeda, dva vuka, tri lisice i bar tri-četiri budale!)

Bluzu smo posudili od Francuza, vind-jaknu od Nijemaca (Wind – vjetar + Jacke – kaput) ili, u prevodu, vjetrovku. Nosimo turske čizme i mađarske cipele, koje čak i vežemo njemačkim pertlama ili šnjurama. (Rijetki su oni koji upotrebljavaju domaće vezice!)

Turcizam su i papuče (doduše, ne samo naš već i balkanski i evropski), a takođe i nanule – drvene papuče, koje lupaju kao konjske potkovice, jer su u srodstvu sa nalčom (tur. nalin).

Kao što se vidi, od sve obuće našeg porijekla su samo naš opanak i obojak. (Uostalom, i naš e-mail glasi: com opanci@com obojci.)

Ali, da odijelo ne čini čovjeka, potvrđuje i ova priča:
– Tvoj muž izgleda sjajno u novom odijelu!
– Nije to novo odijelo; to je moj novi muž!
(Takve su žene. A i muškarci su nekakvi – svako na svoj način. Kažu da se rod muva može odrediti po tome što ženske idu na ogledalo, a muške na flašu!)

Kupaće gaće – italijanske mutande (od mutandis – promijeniti), mi smo, dajući im neki drugi smisao, promijenili u “mudante“! To su muške. A i ženske su dobile “odgovarajući“ domaći naziv!

Ipak, žene polažu na odjeću mnogo više nego muškarci. One uživaju da idu po prodavnicama, da razgledaju i probaju odjeću, čak i kad nemaju namjeru da što kupe. Tako, ulazi jedna u radnju, pa će odmah s vrata:
– Htjela bih da probam onu haljinu u izlogu!
– Žao mi je – veli poslovođa – ali moraćete je probati u kabini!

Žene nose na sebi čitavu jednu “geografiju“ – kako duhovito primjećuje Milan Šipka – a da to često i ne znaju. Naime, kupaći kostim bikini i bermude nazvani su po ostrvima Bikini i Bermuda; šešir panama – po državi Panami; tkanine tvid, šetland, džersej – po škotskoj rijeci TvidŠetlandskim ostrvima i ostrvu Džersej.

(Kako objasniti činjenicu da žene plaćaju sve više i više za sve manje i manje odjeće?… Inflacija, šta li?)

Život današnje žene gotovo da se ne bi mogao zamisliti bez kozmetike. A ko bi mogao i pomisliti da kozmetika ima neke veze sa – kosmosom?! Ali ima. Kozmetika je od grčke riječi kosmeo – ukrašavam. Gledajući zvijezdama ukrašeno nebo, stari Grci su ga tako nazvali – kosmos.

Većina naziva kozmetičkih proizvoda došla nam je od Francuza, ili preko njih. Npr. parfem, koji su oni preuzeli od starih Rimljana (lat. per parfum – kroz dim), koji su se osvježavali paljenjem kore ili smole mirisnog drveća.

I pomadu (lat. pomum – voće) primili smo preko Francuza. Baš kao i kolonjsku vodu, nazvanu tako po francuskokm nazivu njemačkog grada Kelna (Cologne), gdje je počela proizvodnja ove mirisne vode.

Kao što proizvode prodaje pakovanje, dizajn, tako se i ljudi prodaju izgledom. Svoje fizičke nedostatke kamufliraju odijevanjem. – Danas su u modi tamne naočari. Poznati ljudi ih nose da bi sakrili ko su – da se zaštite od napadnih obožavalaca, a nepoznati ih nose da bi sakrili ko oni nisu!

Tekst preuzet, uz saglasnost autora, iz knjige „Smijehom kroz gramatiku“.

Zabranjeno dalje publikovanje, sva prava zadržava HP media group d.o.o. Trebinje.

Profesor Milorad Telebak, inače rođeni Nevesinjac koji živi i radi u Banjaluci, autor je poznatog TV serijala „Govorimo srpski“, preko 200 radio emisija o srpskom jeziku, osam jezičkih priručnika i blizu hiljadu novinskih tekstova o srpskom jeziku. Posvetio je život obrazovanju i jezičkoj kulturi kod Srba.
Predsjednik Republike Srpske odlikovao ga je Ordenom Njegoša za doprinos kultivisanju srpskog standardnog jezika i razvoju jezičke kulture naroda. Za jezičke priručnike koje je napisao Telebak je dobio književne nagrade „Sveti Sava“, „Kočićevo pero“ i „Stuplje“.
Gospodin Telebak je prošle godine podržao kampanju HP medija grupe „Oni su najbolji među nama“ čiji je cilj medijska promocija mladih ljudi iz Trebinja i Hercegovine koji se po svojim rezultatima mogu smatrati uzorima svojim vršnjacima, ali i onim nešto starijim od njih.
Telebak je tom prilikom odao priznanje HP medija grupi za ovu inicijativu koja ove godine osim istinskih vrijednosti afirmiše i očuvanje srpskog jezika i književnosti, što je prema riječima poznatog lingviste i jednog od najvećih pregalaca na unaprijeđivanju srpske jezičke kulture za šta je nedavno dobio i priznanje Matice srpske, izuzetno značajno u današnje vrijeme kada su takvi primjeri sve rijeđi.

Ukoliko želite da na zanimljiv, duhovit i jednostavan način riješite svoje jezičke nedoumice, ispravite pravopisne i stilske greške, potražite u knjižarama knjigu „Sa smijehom kroz gramatiku“.

 

HP, mart 2018.

Facebook komentari

komentar