Uz odobrenje autora Milorada Telebaka, jednog od najpoznatijih srpskih lingvista, naš portal vam donosi interesantne priče izdvojene iz njegove knjige „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Biljke, koje bitišu

Na Zemlji rastu, žive, bitišu, ljudi, životinje, biljke. Nazivi biljke i bića izvedeni su od glagola biti – postojati, živjeti. Zahvaljujući upravo darovima prirode: žili, žiru, žitu, koji su od glagola žiti – živjeti, prastari čovjek je mogao da živi i preživi.

Danas su stranci i u našim vrtovima: mađarska šargarepa i paprika, grčka prasa, latinski pasulj, njemački paradajz. Slovenske riječi mrkva i grah smo napustili.

(Kad su 1995. godine hrvatske postrojbe zauzele napušteno Grahovo, to im je bio “dokaz“ da je to povijesni hrvatski grad. Inače bi se zvalo “Pasuljevo“!)

Banana nam je došla čak iz gvinejskog jezika. (Nekoj babi koja je, pokazujući prstom na banane, pitala šta je to, kupili kilogram banana. Kad je pojela, pitali je sviđaju li joj se banane.
-Dobre su – veli baba – samo su im košpe velike!)

Kako duhovito primjeti prof. Milan Šipka, kad bismo iz našeg jezika istjerali takve riječi – ostali bismo i goli, i bosi, i gladni!

Ali ne trebamo ih izgoniti, one su postale naše, samo su porijeklom strane. To vam je kao kad kupite pežo, audi i slično. Auto je vaš, iako je strane proizvodnje.
(Znate ono kad su pitali Dalmatinca:
-Jesi li kupio auto?
-Jesan.
-Koji?
-Nisan.
-Jesi, ili nisi?!
-Jesan nisan!)

Umjesto pomenutih, i mnogih drugih, riječi nemamo domaće riječi; nismo ih gradili. Ali je i preuzimanje riječi jedan od vidova bogaćenja jezika. Uostalom, od toga da sve riječi u jednom jeziku budu domaćeg porijekla (što je nemoguće) – mnogo je važnija izražajna moć jezika, njegova “nosivost“, kako se to kaže.

Tuđe hoćemo – svoje ne damo!

Ali ne smije se ni pregoniti sa upotrebom stranih riječi. Kad god imamo dobru, podesnu, preciznu domaću riječ, ne smijemo – niti ima potrebe – da upotrebljavamo stranu.

Uzmimo ovaj odlomak:

“Fundamentalna preferencija indukcije progresa društva je konstantna defenestracija stanja alijenacije i realizacija istorijskih novuuma generičke suštine čovjeka.“

Zar neko može pojmiti šta je vajni pisac htio da kaže? To ne zna ni on sam. Nesposoban da osjeti ljepotu i izražajnu snagu svoga jezika i da se njime umješno služi, da ga časno upotrebljava, a da bi pokazao tobož visoku učenost, on sujetno i pomodarski gomila strane riječi i zasipa nas kojekakvim nebulozama!

Kao što se narodi međusobno razlikuju, ne samo po fizičkim osobinama nego i po mentalitetu, po običajima, jeziku, kulturi, tako i svaki jezik ima svoj specifičan duh, prirodu, svoje zakonitosti. Zato “poput živog organizma koji se brani od zaraznih klica koje ga napadaju, tako i jezik treba braniti od nepotrebnih, štetnih stranih uticaja i nanosa“ – kaže prof. Radmilo Dimitrijević.

Najštetniji “nanos“ u jeziku su doslovno, bukvalno prevedene strane fraze, ili napravljene po stranom kalupu. Takve, strane konstrukcije suprotne su našem mišljenju, našoj sintaksi. A “sintaksa je duša jezika“ – reče jedan lingvista. Iako je od austrijske vladavine u našim krajevima prošao gotovo jedan vijek, mnogi i danas upotrebljavaju mnoge izraze i fraze nastale po uzoru na njemački jezuik. Oni, dakle, “govore srpski, misleći njemački“. Evo nekih takvih slučajeva.

Tekst preuzet, uz saglasnost autora, iz knjige „Smijehom kroz gramatiku“.

Zabranjeno dalje publikovanje, sva prava zadržava HP media group d.o.o. Trebinje.

Profesor Milorad Telebak, inače rođeni Nevesinjac koji živi i radi u Banjaluci, autor je poznatog TV serijala „Govorimo srpski“, preko 200 radio emisija o srpskom jeziku, osam jezičkih priručnika i blizu hiljadu novinskih tekstova o srpskom jeziku. Posvetio je život obrazovanju i jezičkoj kulturi kod Srba.
Predsjednik Republike Srpske odlikovao ga je Ordenom Njegoša za doprinos kultivisanju srpskog standardnog jezika i razvoju jezičke kulture naroda. Za jezičke priručnike koje je napisao Telebak je dobio književne nagrade „Sveti Sava“, „Kočićevo pero“ i „Stuplje“.
Gospodin Telebak je prošle godine podržao kampanju HP medija grupe „Oni su najbolji među nama“ čiji je cilj medijska promocija mladih ljudi iz Trebinja i Hercegovine koji se po svojim rezultatima mogu smatrati uzorima svojim vršnjacima, ali i onim nešto starijim od njih.
Telebak je tom prilikom odao priznanje HP medija grupi za ovu inicijativu koja ove godine osim istinskih vrijednosti afirmiše i očuvanje srpskog jezika i književnosti, što je prema riječima poznatog lingviste i jednog od najvećih pregalaca na unaprijeđivanju srpske jezičke kulture za šta je nedavno dobio i priznanje Matice srpske, izuzetno značajno u današnje vrijeme kada su takvi primjeri sve rijeđi.

Ukoliko želite da na zanimljiv, duhovit i jednostavan način riješite svoje jezičke nedoumice, ispravite pravopisne i stilske greške, potražite u knjižarama knjigu „Sa smijehom kroz gramatiku“.

Facebook komentari

komentar