U Muzičkom centru „Pavaroti“ u Mostaru sinoć je održano finalno veče Šantićevog festivala djece pjesnika, a najljepšu pjesmu napisala je učenica osmog razreda Osnovne škole „Risto Proroković“ iz Nevesinja Marija Pejičić, dok je učenici devetog razreda Milici Radovanović pripala nagrada za najbolje napisanu elegiju.

Od 340 literarnih radova koliko ih je pristiglo na Festival žiri je odabrao 15 najboljih među kojima su se našle i pjesme nevesinjskih učenica.

Marija Pejičić je sinoć pokazala da nije samo talentovana za pisanje nego i muziku. Njeno muziciranje na violini publika je ispratila sa mnogo pažnje.

Izražajno i sa puno emocija Milica Radovanović je po prvi put odrecitovala svoju ljubavnu pjesmu koja je izmamila i po koju suzu.

Sa dvodnevnog druženja u Mostaru Marija i Milica nose  lijepe utiske. Kako kažu, provele su nezaboravna dva dana družeći se sa vršnjacima iz Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH. Ističu da su imale veliku podršku roditelja, direktora škole, razrednog starješine, a najveću zahvalnost duguju nastavnici srpskog jezika Radi Stanić.

S pravom možemo reći da su ove dvije mlade pjesnikinje ponos škole i našeg grada, kojeg predstavljaju u najljepšem svjetlu, i nadamo se da će veliki uspjesi tek zakucati na njihova vrata.

ŠANTIĆU

Čuješ li u tami

vječne kuće svoje,

kako huči voda

bistra i zelena?

 

To te hladna Neretva

stihovima budi

da ustaneš na tren da te vide ljudi.

Jer kad hodam gradom

u kom rođen ti si,

često u noći,meni se učini,

da se tvoja sjenka,

na Starome mostu,

nazire na mekoj,zlatnoj mjesečini.

 

Tvoja topla duša

i ljubav ko ruža,

miriše na behar i cvijet jorgovana,

niz kaldrmu čuje se

ođek tvog koraka,

kao onih prošlih

i minulih dana.

 

Pa zažmirim oči

da me želja mine,

jasno vidim osmijeh

lijepe Emine.

 

Svaki sokak nekako

podsjeća na tebe,

u svaki si utkao

dio samog sebe.

 

Evo rastem i ja,

uz stihove tvoje,

koji plijene dušu

pune srce moje.

 

Pa s perom u ruci

stihovi se kroje,

probam da dosegnem

puste snove tvoje.

 

Potajno se nadam

da ću kako treba

nekim novim stihom

dotaknuti dio tvoga plavog neba.

 

Tvoji mili časi,

i tvoja Emina,

živjeće sa tobom

kraj onog jasmina,

koji u proljeće

okićen beharom,

zamiriše za tebe

nad tvojim Mostarom.

MARIJA PEJIČIĆ

 

 

TAJNA

Ti si moj beskrajni nebeski krug
I na njemu zvijezda vodilja
Blagoslovena bila Amorova strelica
Što me je iznenada u trenu pogodila.

Ti si moj trenutak u praskozorje
Nevidljiva nit između noći i dana,
Blagosloven bio moj čudni treptaj srca
I nemir,i strepnja,i čežnja tajna.

Ti si moja najljepša arija
I kolorit raskošnih jesenjih boja.
Blagoslovena bila o tebi misao
I noć bez sna i dan bez spokoja.

Ali ćuti!Molim te,nikad ne govori!
Neka pričaju trenuci i osjećanja.
Pusti neka srce i oči progovore
Jer ljubav je najljepša dok se o njoj sanja.

Ćuti!Neka nas čežnja i dalje spaja,
Nek nam raskoš mašte dolazi u sne.
Budi i dalje samo moja misao tajna
Jer će riječ jedna,znam,pokvariti sve.

MILICA RADOVANOVIĆ

 

Izvor: Radio Nevesinje