Cijene koštunjičavog voća posljednjih desetak dana skočile su na prodajnim mjestima u Banjaluci, a najskuplji su lješnici i bademi, koji postaju pravi luksuz na trpezi, potvrdili su nam i kupci i trgovci.

 

Za kilogram lješnika, koji se prodaje na tržnici, potrebno je platiti od 32 do 35 KM, kilogram badema je 32 KM, dok je cijena oraha od 23 do 27 KM, zavisno od kvaliteta.

Ukoliko želite da kupite u marketima za kilogram oguljenog lješnika potrebno je da izdvojite čak i do 49,95 KM, dok je lješnik u ljusci 15 KM.

U marketima je cijena badema sa tridesetak KM skočila na vrtoglave 42 KM, kilogram pistacija u rinfuzi košta 47 KM, orasi su 26 KM, a indijski orah 33 KM.

Prodavci nam kažu da je cijena badema skočila za oko 30 odsto i dostigla svoj vrhunac, a da je nabavna cijena lješnika trenutno od 36 do 38 KM za markete. Kako cijene skaču, sve je manje kupaca koštunjičavog voća.

„Veliki marketi idu na veću zaradu, tržište diktira cijene, dok mi idemo na minimalac. Ko je nekada kupovao kilogram badema ili drugog koštunjičavog voća, sada kupuje tek 100 ili 200 grama. Potražnja raste za vrijeme praznika i slava, dok ja sada prodajem nešto što mi je ostalo u zalihama“, kazao nam je Neven Baljak, prodavac na banjalučkoj tržnici.

Banjalučanka Mira Stanivuković kaže da kupi orase kada pravi kolače, a i tada gleda da to koštunjičavo voće nađe sniženo na akcijama.

„Bademi, orasi i lješnici su za našu potrošačku korpu zaista preskupi. Oni su postali kao suvo zlato“, kazali su neki kupci kada smo ih pitali o ovim vrtoglavim cijenama.

Ujednačene cijene koštunjičavog voća inače ne postoje i variraju u zavisnosti od toga gdje ih kupujete.

„Mi smo relativno malo tržište, uvoznici diktiraju cijene, često je taj uvoz i ekskluzivan, uvoze na veliko, distribuiraju proizvode pa diktiraju cijene. S obzirom na to da smo malo tržište to može i da se zloupotrijebi, da bude i de facto monopol, a platežna moć je niska. Slične cijene su nedavno bile i s limunom“, rekao je Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača RS.

On navodi da bi pravi trgovci trebalop da se trude da vežu potrošače i da omoguće pristojnu maržu, ali da „mnogi nemaju znanje niti poštuju neke elementarne postulate trgovine“.

Izvor: Nezavisne novine