Zbog nečitke i nejasne deklaracije, sitnih slova, te deklaracije koja je vidljiva ali sadrži samo hemijske sastave sa međunarodnim oznakama supstanci, potrošačima u BiH vrlo često promaknu prozvodi koji sadrže rizične supstance po njihovo zdravlje ili supstance na koje su alergični.

Pojedina istraživanja pokazala su da u regionu svaki četvrti građanin ne razumije deklaraciju proizvoda, međutim iz udruženja za zaštitu potrošača upozoravaju da je u BiH ova brojka još pesimističnija jer veliki broj građana i ne čita deklaraciju, a onima koji čitaju ona je previše komplikovana.

Marin Bago iz Udruženja „Futura“ Mostar, koje se bavi i zaštitom potrošačkih prava, rekao je za „Nezavisne“ da građane često muče deklaracije, iako one zakonskim propisima moraju biti razumljive.

„Deklaracija mora biti jasna, ali na terenu to nije tako. Mnogo puta je sitno, nečitko, stopljeno sa bojom ili kupcu jednostavno ono što pročitate nije jasno“, navodi Bago.

U nekim zemljama Evrope se to, kako kaže, vrlo jednostavno rješavalo koristeći tzv. metodu semafora, gdje crvena boja na deklaraciji označava namirnicu koja je štetna po zdravlje, sa previše nedozvoljenih supstanci, dok je zelenom bojom označena organska hrana, a deklaracija je upadljiva i jasna.

Slaviša Kajkut iz Udruženja „Reakcija“ iz Banjaluke ističe da se građani svakodnevno žale na deklaracije i imaju dodatna pitanja u vezi s artiklima.

„Zakon nalaže da na deklaraciji mora biti jasno napisan datum, sastav i odakle potiče, ali ona često ne bude niti jasna, niti na domaćem jeziku i stvara zablude, pa se pri kupovini mnogo zadržavaju na tumačenju deklaracije ili se moraju obraćati trgovcima“, rekao je Kajkut i dodao da je kod nas porazna statistika što se tiče tumačenja deklaracije.

Ističe da proizvođač skraćuje sastave u zakonom propisanom obimu, te da je savjet da se potrošači obrate trgovcima ili pišu u knjige reklamacija.

U Inspektoratu RS kažu da je deklarisanje proizvoda zakonski uređeno brojnim propisima u zavisnosti o kojoj vrsti proizvoda je riječ, a proizvodi moraju imati deklaraciju u skladu sa zakonom, tehničkim i drugim propisima, napisanu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi.

Deklaracija je obavezna za svaki proizvod i treba da sadrži najmanje ime pod kojim se proizvod prodaje, tip ili model proizvoda, ime i punu adresu proizvođača, a za uvozne proizvode ime i sjedište uvoznika, te zemlju porijekla. Kod prethodno upakovanog proizvoda deklaracija treba da sadrži neto masu, rok trajanja, sastavne dijelove i dodatke i slično.

Upozoravaju da potrošači najčešće imaju poteškoća sa razumijevanjem hemijskog sastava proizvoda, jer nisu dovoljno upoznati sa međunarodno priznatim nazivima ili oznakama određenih supstanci.

„Na primjer, E je međunarodna oznaka za aditive koji se dodaju hrani i kao takvi se koriste u cijelom svijetu. Takođe, po EU propisima na kozmetičkim sredstvima se mora navesti popis sastojaka s internacionalnim nazivima International Nomenclature of Cosmetics Ingrediens – INCI“, ističu u Inspektoratu i dodaju da potrošači treba više da rade na vlastitoj edukaciji i informisanju, kako bi bolje razumjeli koju supstancu označava koji naziv.

Izvor: Nezavisne novine