Kako izgledaju izbori za sportistu godine u brojnim sredinama i koliko motivišu ili ne motivišu mlade da se bave sportom i postižu vrhunske rezultate, manje-više je poznato sportskoj javnosti. O navedenoj temi uglavnom se priča po kuloarima, ali vrlo malo javno.

 

O tome kako se u pomenutim izborima favorizuju određeni sportovi bez imalo sportske logike, te kako su gradski i opštinski budžeti, koji bi trebali biti poluga u razvoju lokalnih sportskih kolektiva, već odavno u funkciji političkog rasparčavanja novca podobnim i potrebnim tek rijetki govore transparentno.

Svjedoci smo da izbori najboljih po pravilu zaobilaze one sa najboljim rezultatima na borilištima. Ne uzimaju se u obzir kriterijumi o vrednovanju rezultata u različitim sportovima, olimpijskim i neolimpijskim, takozvanim bazičnim i nebazičnim sportovima itd. Ponekad je slučaj da omladinski pogoni „podobnih“ klubova mogu da računaju na veći opštinski budžet nego sportski kolektivi koji postižu izuzetno zapažene rezultate.

U izborima za najboljeg sportistu lokalne sredine izuzetno se često zaboravlja na vrhunske sportiste koji su silom prilika i željom za daljim napredovanjem u karijeri napustili svoj rodni grad, a taj isti ih se sjeti samo kada ostvare vrhunske rezultate. O vraćanju zaloga za pronošenje slave lokalne sredine malo ko vodi računa…

 

Na dio ovih činjenica, ali i na neke druge proteklih dana pažnju javnosti skrenuo je Darko Savić, član Kajak-kanu kluba Vrbas, koji je odbio da prihvati mjesto člana žirija za Izbor najuspješnijeg sportiste Banjaluke za 2015. godinu.
Njegove motive zbog kojeg je odbio da bude član žirija, pročitajte u pismu koje je prenio portal Istinito.com.

Neću da budem "drug član" u Banjaluci!
Darko Savić

 

„Poštovani,

U nekoliko rečenica želim da vam obrazložim na koji način se Banjaluka, grad sporta, pretvorila u grad potcjenjivanja iskrenih i vrhunskih sportista, kao i razloge mog istupanja iz žirija za izbor najuspješnijeg sportiste grada Banjaluka za 2015. godinu.

Krajem decembra 2015. godine telefonskim putem sam obaviješten, iz Odjeljenja za društvene djelatnosti grada Banjaluka, da sam kao najbolji sportista Grada za 2014. godinu uvršten za člana žirija predstojećeg Izbora najuspješnijih sportista grada Banjaluke.

Kao što ste i sami upoznati, jedan sam od najaktivnijih i najuspješnijih sportista Grada, ali trenutnim radom i odnosom Odjeljenja za društvene djelatnosti i Savjeta za sport prema sportu i sportistima Grada Banjaluke sam veoma povrijeđen i razočaran.

Prije svega najviše me je iznenadilo i povrijedilo nepoštovanje rezultata sportista kao što su Mihajlo Čeprkalo i Dušan Babić, koji su u ovoj godini ostvarili vrhunske rezultate, neću napisati u olimpijskim sportovima, jer to svi znamo osim ovih iz Odjeljenja i Savjeta za sport, i da ne spominjem da su to bazični sportovi. Žao mi je što ne mogu pobrojati i ostale sportiste koji su svojim radom zaslužili da budu na spisku i ovom pismu, ali trebalo bi mi dosta prostora i vremena da ih nabrojim.

Naš grad je zbog takvog odnosa postao grad istrošenih i poniženih sportista, jer kako opisati rezultate sportiste koji će biti izabran za najboljeg sportistu grada, znajući da se u kriterijumima za bodovanje, koje su oni sami donijeli, se izjednačuju uspjesi, pa čak i više vrednuju, u nekom amaterskom sportu kao što je rafting, u odnosu na plivanje, atletiku i sl.

Namjerno neću puno da pričam o svojim rezultatima. Oni govore sami za sebe. Zato, u godini u kojoj sam ostvario svoje najbolje rezultate u karijeri i koja je ujedno bila i najbolja sezona u mojoj 16 godina dugoj karijeri, postavljam svima nama dva pitanja:

Kako je moguće da najbolji sportista grada bude sportista koji se počeo baviti tim rekreativnim sportom u 24. godini života?Kako je moguće da mi koji se borimo da obezbijedimo mjesto za Rio budemo manje vrednovani od sportista koji sa njihovih takmičenja mogu otići samo na ćevape ‘Kod Muje’? (razumjećete na šta mislim). Ja i moje kolege, koji su istinski sportisti, ne znamo odgovore na ova pitanja.

Ne mogu da se otmem utisku da je ovo urađeno samo iz razloga da se nečiji postupci i rad, odnosno nerad opravdaju tim imenovanjem. A mi koji živimo za sport, a ne od njega (jer sam kao najbolji sportista grada Banjaluka za 2014. godinu od tog istog grada dobio 300 KM za sav moj uložen trud i rezultate), ćemo i dalje stvarati i ugrađivati kamenje u našu sportsku tvrđavu ‘našeg voljenog grada’ ma ko sjedio i odlučivao o nagradama i nepriznavanju vrhunskih sportskih rezultata.

Mi ovo ne radimo i ne stvaramo zbog Odjeljenja za društvene djelatnosti, radnika u tom odjeljenju i članova Savejta za sport već zbog mladih pokoljenja i njihove budućnosti gdje im šaljemo posebnu poruku da je u Banjaluci uspjeh i vrednovanje iskrenih i pravih rezultata ravan hodu po trnovitom putu bez ičije pomoći.

Ovo su isključivi razlozi zbog čega vam se na ovakav način obraćam, i ne mogu da sakrijem svoju ogorčenost, ali i ogorčenost svih sportista sa kojima sam razgovarao. Ne damo svoju čast i proliveni znoj koji samo uložili u sportske uspjehe da se neko poigrava sa nama!

Toliko o radu slavnog žirija za izbor najusješnijeg sportiste Grada Banjaluka, i ujedno apelujem na sve sportiste, sportske radnike i ljubitelje istinskog sporta, da na društvenim mrežama pokažemo i ukažemo čast svim sportistima, i bivšim i sadašnjim, da sve što ostvare u sportu znaju da će to naši građani poštovati i cjeniti!

Koristimo #spasimosportbl da spasimo sport Banjaluke.

Iskreno vaš,

Darko Savić, kajakaš

 

Kuda ide naš sport i koliko je sličnih nepravdi poput ove banjalučke prosudite sami…

 

Hercegovina Promo/Istinito.com