Čak 70 odsto bh. porodica svojim prihodima ne može pokriti životne troškove, upozoravaju iz Institucije ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH.

Ovi frapantni podaci malo će koga začuditi, budući da od prosječne plate, koja, ako se oslonimo na statistiku, iznosi 836 maraka, nije moguće podmiriti ni polovinu stavki koje ulaze u onu najosnovniju – sindikalnu potrošačku korpu.

Naime, prema podacima sindikalaca, za „goli život“ domaćinstvu je potrebno 1.800 maraka, koliko košta tek nekoliko stavki, kao što su, između ostalog, hrana, stanovanje i komunalije, odjeća i obuća, higijena, prevoz.

Ukoliko je, pak, riječ o porodici koja je kreditno zadužena ili joj iskrsnu neki neplanirani troškovi, život do sljedeće plate se svodi na snalaženje.

Iz Institucije ombudsmana za prava potrošača u BiH upozoravaju da analize i statistike uvijek iznova pozicioniraju BiH na samo dno evropskih zemalja kada je riječ o kupovnoj moći građana.

„Stanovnik Luksemburga svojim primanjima može da kupi devet puta više robe nego potrošač u BiH. Evropska porodica ima luksuz komoditeta pri kupovini, budući da joj 85 odsto zarađenog novca ostaje za neprehrambene artikle, stanovanje, komunalije, odjeću, obuću i slično“, navode iz te institucije.

Mesud Lakota, dugogodišnji borac za prava potrošača iz Sarajeva, kaže da su statistički podaci o prosječnoj plati nerealni, jer su, kako tvrdi, zaposleni u javnom sektoru i administraciji taj prosjek povećali za oko 60 odsto.

„Potrošačku korpu, onakvu kakva jeste, može sebi priuštiti 10 do 15 odsto stanovništva, a to su zaposleni u javnim preduzećima i administraciji“, istakao je Lakota.

Kako je dodao, kada je riječ o državama EU, „800 do 900 maraka dobija se kao socijalna pomoć, a u BiH je to jedna solidna plata“.

„Statistika kaže da je ovdje prosječna plata 830 maraka, ali šta je sa onima koji imaju 400 maraka, a takvih je većina“, rekao je Lakota.

Da je brojnim građanima zaista teško, slaže se i Danko Ružičić, predsjednik Sindikata tekstila, kože i obuće RS, koji kaže da je prosječna plata u tom sektoru u prvih šest mjeseci iznosila 471 marku.

„Da vam pravo kažem, ti ljudi žive jako loše, jer sa toliko novca mogu da kupe samo hranu iz sindikalne potrošačke korpe. Ako jedan član porodice radi, i prima tu platu, ja ne znam kako se uopšte uspijeva preživljavati“, podvlači Ružičić.

Prema podacima Saveza sindikata RS, za ishranu je porodici mjesečno potrebno 687 maraka, a za stanovanje i komunalne usluge 522 KM. Za ostale stavke porodici su potrebne dodatne 592 marke.

Ombudsmani za prava potrošača u BiH tvrde da ova država spada u grupu onih u kojim su, gledano na region, životne namirnice najskuplje.

„Sve je veći broj potrošača u BiH koji nisu u stanju redovno izmirivati obaveze plaćanja komunalnih i ostalih usluga od opšteg ekonomskog značaja“, napominju ombudsmani.

Izvor: Nezavisne novine