Jedna od glavnih odlika srpskog pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svijet, jeste krsna slava. Slava se kod pravoslavnih Hercegovaca prenosi sa koljena na koljeno, sa oca na sina, tako, da se danas može lako zaključiti koje su porodice sa istim prezimenima od jednog pretka, samo po tome koju slavu slave.

Ukoliko slave istu slavu onda su od istog pretka, ali su se tokom vremena i raseljavanja udaljile jedne od drugih, i postale nepoznate.

Kada otac predaje slavu sinovima

Ukoliko sinovi žive sa ocem u jednoj kući, onda svi zajedno slave slavu. Međutim, kada neko od sinova zasnuje svoju porodicu, oženi se i ne živi više sa ocem, on treba odmah da počne da u svom domu slavi krsnu slavu. Sasvim je pogrešno, što pojedini danas, ne slave, izgovarajući se: živ mi je otac i on slavi. Znači, čim neko živi zasebno i ima svoju porodicu, dužan je da slavi svoju slavu, jer je slava zaštitnik domaćeg ognjišta i pomoćnik u svakom radu, veliki Božiji blagoslov i zaštitnik svih ukućana, naročito djece.

Kako se prima krsna slava od oca

Prve godine, kada sin zasnuje samostalno domaćinstvo, on dolazi kod oca na slavu. Kad se kolač isječe, otac iz svoje desne ruke predaje sinu jednu četvrtinu kolača, poljube se, jedan drugom čestitaju slavu, a otac poželi sinu da sa svojom ženom i djecom, budućim unucima i potomcima, dugo u zdravlju i dobrom raspoloženju slavi slavu. Sin nosi dio kolača kući, podijeli ga sa svojom porodicom, a već naredne godine počinje redovno da slavi svoju krsnu slavu.

Gosti se na poseban način pozivaju na slavu. Domaćin ili neko od mlađih, ode u kuću onoga koga želi pozvati, ili koga godinama poziva, i uz prigodan razgovor, pozove prijatelja na slavu dajući mu crvenu jabuku kao pozivnicu. Ipak, postoji i običaj koji kaže: „Na slavu se ne zove“, koji prevashodno govori o tome da su za slavsku trpezu dobrodošli svi. Odomaćen je običaj da ukoliko neko posjećuje vašu slavu, i vi imate obavezu da uzvratite na isti način.

Domaćin goste dočekuje pred kućom ili na pragu svog doma. Najsvečanije obučen, i svečarski raspoložen, on goste dočekuje riječima: Dobro došli! Gosti čestitaju slavu riječima: Srećna slava domaćine, tebi i tvom domu, tvojim ukućanima na mnogo godina u zdravlju i veselju! Domaćin odgovara: Hvala, dobro došli, i vama neka Bog i … (kaže ime slave) pomognu da dosta godina dolazite, i da slavimo u zdravlju i veselju. Gosti domaćinu daruju crvenu jabuku, koja je simbol sreće, prijateljstva, ljubavi i zdravlja. Gosti ulaze u kuću, i po starještvu sjedaju za sto gdje se obavlja slavski ručak, ili u neku drugu prostoriju gdje sjede do početka ručka.

Za slavu je najvažnije spremiti sljedeće: slavski kolač, kuvano žito, crno vino i svijeću.

Slavski kolač- Na jedan dan uoči slave domaćica mjesi slavski kolač. Kolač se mjesi od čistog pšeničnog brašna. Tijesto se zakuvava sa vodom, i dodaje se malo bogojavljenske i osvećene vodice, koju je sveštenik svetio pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od tijesta.  Sam kolač simboliše Hrista koji je hljeb života, a vino, kojim se preliva, simboliše krv koja je tekla iz Hristovih rana. Posle sječenja kolača, kolač se iseče na kriške kao hljeb. Najprije domaćin i ukućani uzimaju i jedu po dio kolača, a ostatak se postavlja na trpezu.

Slavska svijeća- Za slavu se kupuje veća svijeća, po mogućstvu od pravog voska, obično dužine 50-60 cm, može i veća, ili manja, zavisno od prilika i mogućnosti. Ona se stavlja u čirak (svijećnjak) i posebno ukrašava. U Hercegovini se najčešće koristi svijeća sa tri kraka. Svijeća se pali na dan slave, najčešće u podne ili u vrijeme ručka. Domaćin se prekrsti, pomene u molitvi Boga i ime svoje krsne slave, cjeliva svijeću i pali je šibicom. Svijeća i njena svjetlost simbolizuju svjetlost nauke Hristove. Svijeća gori cijelog dana na dan slave, a kada izgori na nekoliko centimetara do svijećnjaka, svijeća se gasi.

Slavsko žito- Uoči slave, domaćica priprema slavsko žito-koljivo. Slavsko žito se kuva od čistog i otrebljenog pšeničnog zrna. Jedan kilogram ili pola kilograma žita (zavisno od broja gostiju), ukuva se u čistoj vodi, zatim se procijedi i malo prosuši. Prosušeno žito se, zatim, melje. U samljeveno žito dodaje se šećer, mljeveni orasi, malo vanilin šećera i malo morskog oraha radi ljepšeg ukusa. To se stavlja u neku plitku činiju ili tacnu, lijepo oblikuje, i po površini se pospe šećerom u prahu ili mljevenim orasima. Kada se završi rezanje kolača i žito prelije vinom, najprije se domaćin posluži žitom, a zatim svi ukućani. Onda se služe svi gosti. I kako koji gost dolazi na slavu, prvo se poslužuje slavskim žitom.  
Slavsko žito se kuva i prinosi u slavu Božiju, u čast svetitelja koji se slavi, za zdravlje i napredak doma i njegovih ukućana, kao i za pokoj duša svih predaka u tom domu. Pšenično zrno u hrišćanstvu je simbol vječnog života smrti i vaskrsenja. Jer kada se sije ono umire i klija, ali iz njega se rađa novi život koji donosi stostruki rod.

Slavska trpeza- Pored nabrojanoga što čini slavu: slavski kolač, slavsko žito, svijeća i vino, po našem narodnom običaju domaćin priprema slavski ručak koji se obavlja na dan slave. U novije vrijeme se priprema i večera uoči slave, na koju dolaze gosti, i to se zove navečerje praznika.U porodici gdje ima mješovitih brakova, dešava se da na slavu dođu gosti druge nacionalnosti što znači da ovaj jako lijep narodni običaj ne priznaje nikakve barijere niti granice, otvoren je za sve dobronamjerne ljude.

 

Hercegovina Promo, januar 2014.