Ovo je mješavina ritualnog i pučkog teatra. Reditelj predstave ostvaruje niz prizora koji nemaju pretenziju da ispričaju priču nego pjesmu, što je kuriozitet. Riječ koja se u ovoj ritualnoj igri nameće kao ključna je simbolika, sve se odvija u ritmu simbola. Dopada mi se suzdržana atmosfera na početku iz koje se prelazi u stanje tuge, pa bijesa i proklinjanja sudbine.

Zatim slijedi još niz simbola, poput curenja soli kao simbola života, tužbalica, a iz stanja očaja izranja lutka kao simbol nastavka života. Na kraju predstave ne ostaje ćutanje, nego fenjer, kao nastavak novog života.

Rekao je ovo o predstavi “Kod Lepanta, sunce moje”, koja je odigrana u Kulturnom centru u Trebinju režiser Vladimir Putnik.

Ovaj komad predstavljen je treće takmičarske večeri Festivala festivala publici u Trebinju, a odigrali su ga pobjednici 59. Festivala hrvatskih kazališnih amatera – Amaterska kazališna udruga “Kuntrata” iz mjesta Sveti Filip i Jakov.

Predstavnici Hrvatske izveli su nagrađeno ostvarenje po motivima poeme Ljuba Stipišića Delmate, a u dramatizaciji, adaptaciji i režiji Mirka Đinđića.

U elegiji je opjevana bitka kod Lepanta iz 16. vijeka, koja je samo istorijski okvir da se, kroz formu poetskog i ritualnog teatra, progovori o unutrašnjim dramama žena dalmatinskog primorja, čiji je vijekovni usud da ispraćaju, čeznu, strepe, tuguju i mole se za svoje najvoljenije otisnute na pučinu.

Diplomu protagoniste večeri žiri publike dodijelio je najmlađoj glumici ansambla Korini Đinđić. Žiri publike, kako se izjasnio, nakon dužeg vijećanja i uz obrazloženje da prednost daju budućnosti, za najbolju glumicu ansambla proglasio je desetogodišnju djevojčicu Korinu Đinđić.

– Ja sam jedina u svojoj školi koja se bavim glumom. Bilo mi je zabavno igrati u ovoj predstavi. Zapravo, nisam imala mnogo šta ni da glumim. Ja sam se samo igrala večeras, kao što se stalno zabavljam sa mojim prijateljicama iz predstave. One su super. Savjetovale su me, pošto sam mala, da mi sve bude samo zabava i u svemu su mi pomagale. Malo sam se i prestrašila. Na jednoj predstavi sam zamalo pala ispred mog prijatelja Džibonija i bojala sam se da mi se to opet ne desi – rekla je Đinđićeva.

Prateći program

U okviru pratećeg programa, u galeriji Kulturnog centra promovisane su dvije zanimljive knjige o pozorištu i pozorišnom stvaranju, autora prof. dr Luke Kecmana – “Blago onom ko zna da ne zna a hoće da zna” i “Uvod u dramsko pozorište”. Obje knjige, kako je rekao moderator Brano Dursun, na vrlo interesantan način obuhvataju stručnu, naučnu, kritičarsku i pedagošku aktivnost profesora Kecmana, gdje prva podrazumijeva ranije objavljivane tekstove, a neki su u knjizi prvi put, dok će druga knjiga dobro doći u procesu obrazovanja pozorišnih radnika, sa kojim profesor i sam radi.

Izvor: Glas Srpske