Prema Pravopisu srpskog jezika Matice srpske iz 2010. godine riječi Nova godina, Božić, Bogojavljenje kada se sagledavaju kao praznici pišu se velikim slovom, ali kada se od ovih riječi napravi pridjev, pišu se malim slovom: novogodišnji, božićni, bogojavljenski …

Međutim, u čestitkama se jako često koristi formulacija sa velikim slovom, često bez oslonca, kako se navodi u Pravopisu.

Primjeri za to su:

Za novogodišnje i božićne praznike idem sa porodicom na skijanje.

Srećni božićni i novogodišnji praznici.

U vrijeme vaskršnjih praznika sve je svečano u našoj kući.
Veoma veliki broj ljudi pravi grešku posebno kada su vjerski praznici u pitanju, tačnije pridjev nastao od imena praznika.

Takođe je zanimljivo da pridjev nova u novogodišnjoj čestitki (i čestitci) piše se malim početnim slovom ako se misli na cijelu nastupajuću godinu, a velikim ako se čestita sam praznik. S obzirom na to da uglavnom čestitamo praznik, nije pogrešno pisati Nova godina, ali je preporučljivo, budući da čestitkom želimo srećnu čitavu predstojeću godinu, pisati malo početno slovo.

Ako čestitamo novogodišnje, božićne praznike, pridjeve novogodišnji i božićni (praznici) treba pisati malim slovom, po srpskom Pravopisu. Badnji dan i Badnje veče treba pisati velikim početnim slovom, takođe i Božić, jer su to imena praznika.

 

Praznik se zove Nova godina i piše se velikim početnim slovom, a srpska i pravoslavna su pridjevi koji nisu sastavni dio imena praznika i pišu se malim slovom. S obzirom na to da se pridjevi na -ski, -ški i -čki pišu malim početnim slovom, ovako bi bilo ispravno, ako ovo srpska shvatimo kao atribut; međutim, Srbi ovaj dan slave kao praznik, te nije neispravno napisati i – Srpska Nova godina.

 

Juče su pravoslavni vjernici obilježili praznik Bogojavljenje (ne Bogojavljanje). Krst je bogojavljenski i piše se malim slovom, po Pravopisu.

HP, januar 2018.