Ono što se cijelog ljeta prepričava u trebinjskim ljetnim baštama danas je dobilo i medijski epilog. Brojni pisani mediji, od lokalnih preko banjalučkih „Nezavisnih novina“ do beogradskog „Kurira“ prenijeli su informaciju da je mogući kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrada (SNSD) za gradonačelnika Trebinja na narednim lokalnim izborima režiser Emir Kusturica.

 

„Ideja postoji“, odgovorio je danas kratko Emir Kusturica prenose brojni mediji i tako razbuktao maštu brojnih koji se bave ovom tematikom.

 

U gradu podno Leotara mišljenja o ovoj mogućnosti su, kao i uvijek kada je politika u pitanju, podjeljena. Od mišljenja da je ovo, poslije niza „promašenih investicija“, jedinstvena prilika da u fotelju gradonačelnika sjedne sposoban čovjek koji je dokazao da svojim radom može stvarati nove realne vrijednosti, do proklinjanja imena filmskog radnika koga vide kao produženu ruku Milorada Dodika.

 

Šta će se do izbora u oktobru naredne godine desiti ostaje da se vidi. Kompletna politička situacija u Trebinju je poprilično učmala, jer dobri poznavaoci prilika kažu da trenutna vladajuća struktura (sačinjena od više stranaka i više interesnih grupa) svjesna realizacije predizbornih obećanja već  polako „kupi kofere“ i broji dane do isteka mandata, mada u nekim drugim koalicionim dogovorima pojedini sebe vide ponovo u sličnim ili istim foteljama.

 

Istovremeno lokalni SNSD ne čini apsolutno ništa po pitanju pokušaja promjene vlasti, iako su to obećali biračima na prošlogodišnjim opštim izborima. Čekaju puni mandat mišljenje je većine, a za obećanja svakako niko i ne mari.

 

 

Džoker u rukavu trenutne lokalne garniture mogao bi biti nekadašnji nezavisni kandidat za gradonačelnika, a sada bliski saradnik predsjednika SDS-a Mladena Bosića, Nebojša Vukanović. Koliki je kredibilitet Vukanovića kod birača poslije „presvlačenja stranačkog dresa i izdaje ideala“ ostaje da se vidi, ali i da se procjeni unutar redova lokalne vlasti i njihovih republičkih mentora. Sigurno je da i aktuelni gradonačelnik Slavko Vučurević ima apetite za produženje mandata, mada su šanse da ponovo dobije podršku lokalnog SDS-a i ostalih partnera veoma male.

 

Svakako da će se sudbina Trebinjaca i ovaj put spoznati na adresi daleko od ovog grada. Kandidatura Kusturice će isključivo zavisiti od njegovog dogovora sa liderom SNSD Miloradom Dodikom, gdje će on tražiti svoje uslove za ovakvu političku ulogu. Svakako da lokalni prvaci SNSD-a nisu sagovornici sa kojima će Kusturica graditi eventualnu predizbornu i postizbornu strategiju već će to isključivo biti Dodik, tako da je upitno i koliki nivo podrške ova ideja ima na lokalu unutar krugova najuticajnijih ljudi ove partije. Kusturica sigurno neće trošiti svoj kredibilitet u bjesomučnim partijskim zapošljavanjima kako bi kupio podršku za sebe, a to su maniri na koje smo navikli od svih lokalnih stranačkih lidera. Zbog toga ne treba zanemariti i činjenicu da nebi bilo prvi put da svi članovi SNSD-a ne podrže svog kandidata za gradonačelnika – to je u Trebinju već viđeno.

 

Istovremeno će koalicija SDS-PDP-NDP, na čelu sa Bosićem, Ivanićem i Čavićem na najvišem nivou zasigurno razmatrati potencijalna imena kandidata za gradonačelnika najvećeg grada u istočnoj Hercegovini.

 

Kusturica je svakako zanimljiva ličnost u svakom, pa i političkom pogledu. Čovjek koji je bio blizak brojnim vladarima (Koštunici, Đukanoviću, Dodiku) uvijek je znao koliko sa njima da bude na distanci. Svakako bi ovakva kandidatura prešla granicu kada su u pitanju zbližavanja sa moćnicima na vlasti. Sigurno je i da potencijalni projekti čiji je idejni tvorac slavni režiser (Crkvina, Filmski grad) čine njemu samom ideju o kandidaturi primamljivom, baš kao i bliskost sa Episkopom Zahumsko-hercegovačkim i primorskim. Činjenica je da je Kusturica, ma koliko ga pojedini kudili, jedan od rijetkih ljudi u Srbiji i Republici Srpskoj koji je od svoje bliskosti sa vlasti, osim koristi za samog sebe, ostavio i vanvremensku zaostavštinu cijelom narodu (Andrićgrad, Mokra gora, Drvengrad). Stoga bi se sa sigurnošću moglo reći da bi ovakav kandidat za gradonačelnika sigurno donio „dah svježine“ u učmale lokalne političke baruštine ili bar donekle inicirao i druge da konačno zasuču rukave i prema građanima i biračima pokažu bar malo digniteta i poštovanja, ako ništa zbog bjesomučnih obećanja koja su davali u proteklim periodima (svi – bez razlike u stranačkom dresu).

 

Bilo kako bilo, očekuju se brojni nastavci ove političke priče čiji ćemo rasplet dočekati za nešto više od godinu dana.

 

Trebinje je svakako poseban grad u čijoj su fotelji gradonačelnika od posljednjeg rata uglavnom sjedili „neobični“ ljudi, tako da i jedan režiser nebi bio izuzetak u cijeloj priči.

 

J.J. Hercegovina Promo, 2015.