Manje više nikakva, pragmatičan je odgovor na pitanje iz gore navedenog naslova.

Poslodavci, bolje rečeno preduzetnici se mogu podjeliti na uspješne i neuspješne, na dobre ili loše, ali ih geografska odrednica ili grad u kome posluju svakako ih ne čine boljim ili lošijim. Bahatih i razuzdanih poslodavaca ima svuda, a njima obično na kraju presudi jedini pravi sud u ovom slučaju – sud ekonomije. Postoje sredine koje iz raznih razloga i okolnosti stvaraju bolji poslovni ambijent, ali to opet nema veze sa nosiocima privrednog života – radnicima i poslodavcima.

S obzirom na veliki odliv radne snage iz pravca Trebinja prema Dubrovniku, gdje prema nekim procjenama trenutno radi do 1.500 radnika sa trebinjskog područja, često se u javnosti postavlja teza da ovi radnici „bježe od loših poslodavaca u Trebinju“ i odlaze kod onih „mnogo boljih“ u Dubrovnik. Da li je to tako ?

Naravno da nije. Jer, otkuda u Dubrovniku upražnjeno ovih famoznih 1.500 radnih mjesta? Za one koji su skloni teoriji „bijega od loših poslodavaca“, objašnjenje bi bilo da su i Dubrovčani „pobjegli“ od svojih loših poslodavaca i sreću potražili u Irskoj, Njemačkoj i drugim zemljama Evropske unije.

Niko naravno ne bježi niotkuda, na Balkanu dugo očekivano otvaranje granica omogućilo je prvo radnicima iz Hrvatske da slobodno potraže posao u sredinama gdje su njihove vještine mnogo plaćenije i privrede mnogo razvijenije, a potom i Trebinjcima, kao i mnogim drugim radnicima iz unutrašnjosti da „uskoče“ na njihova radna mjesta širom obale hrvatskog Jadrana.

Egzodus ljudi iz Hrvatske u Zapadnu Evropu doveo je do velikog nedostatka radne snage, posebno u turizmu i otvorio vrata za pad nezaposlenih u BiH i Srbiji, ali i drugim zemljama regiona koje nisu članice EU. Nedostatak radne snage u većini sektora u Hrvatskoj i iseljavanje ljudi traži hitne mjere za rješavanje problema radne snage u ovoj državi, a već neko vrijeme bilježi se pad nezaposlenosti od oko 20% godišnje što ima za posljedicu sve manje raspoloživih radnika.

Za turizam u Hrvatskoj u 2019. godini je država osigurala 15.611 dozvola za strane radnike, što je povećanje za 6.681 dozvolu. Ukupno ove godine utvrđena kvota od strane Vlade Hrvatske je 65.100 dozvola za zapošljavanje državljana trećih zemalja, u koje spada i BiH.

Iako se nerijetko u Trebinju odlazak na rad u Dubrovnik doživljava kao „stalan“, statistike u Hrvatskoj govore da se tek manji procenat sezonskih radnika vraća na prošlogodišnje radno mjesto. Takođe, kada je u pitanju rad u najrazvijenijem turističkom mjestu Hrvatske, što Dubrovnik jeste, primjetno je da priliv radnika iz Makedonije i drugih sredina već sada obara cijenu rada te postoji trend smanjivanja plata u ugostiteljskom sektoru u odnosu na one koje su bile aktuelne koju godinu unazad. Takođe, Dubrovnik kuburi sa problemom smještaja sezonske radne snage jer domaće stanovništvo ne želi radnike u svojim apartmanima, pored sigurne prilike za dobru zaradu koju donosi iznajmljivanje smještajnih kapaciteta inostranim gostima. Ozbiljni turistički sistemi u Hrvatskoj uveliko su radili na obezbjeđivanju smještaja za inostrane radnike, a ima i slučajeva gdje su građene stambene jedinice isključivo za smještaj sezonskih radnika.

Da se vratimo početku priče, Dubrovnik ima razvijenu hotelsko-turističku ponudu i značajno je prisustvo međunarodnih turističkih konzorcijuma i kompanija koji zaista mogu ponuditi odlične uslove za radnike. Takve mogućnosti trenutno u BiH ne postoje, a dovoljno je uzeti u obzir i činjenicu da je prosječna plata u Hrvatskoj duplo veća od one u Republici Srpskoj i BiH. Sa druge strane, to domaćem hrvatskom stanovništvu ni izbliza nije dovoljno zbog izrazito visokih troškova života koji su u ovom gradu na posebno izraženi. I radnici iz drugih sredina u Dubrovniku ne mogu pretjerano „uživati“ u zarađenoj plati, a svakako su izdvojena kategorija radnici iz Trebinja, koji ukoliko svakodnevno „vozare“ na posao mogu trošiti u Republici Srpskoj, a zarađivati u Hrvatskoj što predstavlja dobru računicu u ovom momentu.

Jedno je sigurno, kada u dogledno vrijeme i Bosna i Hercegovina postane dio EU radnici iz Trebinja neće hrliti u Dubrovnik, već će kao i Dubrovčani odlaziti na rad u Irsku, Austriju, Njemačku ili neku drugu zemlju Unije. Ili će do tada možda i naše ekonomije ojačati pa će i domaći poslodavci postati „dobri“ i moći isplaćivati plate kao na pomenutim destinacijama? Vrijeme će pokazati…

Do tada ostaje da se pod trebinjskim platanima ispijaju kafe na temu koji su to poslodavci bolji, oni podno Srđa ili možda ovi ispod Leotara.

 

HP, mart 2019.

Foto: www.adriatic-explore.com