Šta je Vaša prva asocijacija na Dom penzionera? Usamljenost? Starost?  Bolest? Iako ova ustanova spolja izgleda možda pomalo otužno, atmosfera koja vlada unutra je sušta suprotnost onoga što, možda, očekujete.

Nasmijane bake i dede na hodnicima, ljubazno osoblje, vitrine pune izložbenih radova. Na sve to možete naići u trebinjskom Domu penzionera. A sve će biti još i ljepše i sređenije kad se realizuje dugo očekivana rekonstrukcija ove ustanove.

-Izvođači radova su već prisuti u našoj javnoj ustanovi. Ova rekonstrukcija je veoma obimna, s obzirom na to da će se raditi kosi i ravni krovovi, fasada, otvori, elektro-mašinske i hidro instalacije, što će doprinijeti da naš dom bude prepoznatljivo mjesto i po kvalitetu pružanja usluga, a i po komforu, što će se, svakako, dobiti ovom adaptacijom– izjavio je direktor JU Dom penzionera, Rajko Ćapin.

Ovaj Dom se može pohvaliti  24- časovnom pokrivenošću radnicima- medicinarima i njegovateljima i dva ljekara konsultanta: specijalista neuro-psihijatrije i specijalista interne medicine i nutricionistom koji svake sedmice izrađuje plan ishrane za korisnike Doma, brinući se da oni koji imaju dijabetes dobiju odvojen meni.

U posjeti Domu penzionera, razgovarali smo s Ljubom Glogovcem, korisnikom Doma, koji svoje vrijeme prekraćuje praveći portrete u drvetu.

-Već deset godina izrađujem portrete u drvetu.  Problem je što nemam alat, već se služim nožićem, turpijom, komadom stakla, brusnim papirom. Najviše volim da radim na lipovom drvetu, a može i javor. Može i orah, alli orahovina se teško nalazi- rekao je za HP portal Ljubo Glogovac.

Drugi korisnik Doma, Milovan Milanović, ima nešto drugačiji, ali ne manje zanimljiv hobi. Naime, Milovan pravi makete mostova i  crkava od drveta. Vremena, kako kaže, ima na pretek, ali materijala i alata manjka.

-Koristim kliješta, britvicu, nož, šmirgl-papir, komad stakla.  Makete ne izrađujem za prodaju, radim za svoju dušu, a kad poželim da neko ima moj rad, ja ih poklonim- kazao nam je Milovan.

Vitrine u Domu penzionera su pune eksponata, kako Milovanovih maketa, Ljubovih portreta, tako i ukrasnih zdjela, korpica, čestitki, pletenih rukavica, kapa, šalova, a sve to zahvaljujući štićenicama Doma koje ove proizvode izrađuju na resursnim radionicama. Okupljaju se svaki drugi dan, a atmosfera koja vlada je kranje opuštena, puna šale, smijeha, duhovitih doskočica, ali i šarenih proizvoda.

Već s vrata me zapuhnuo miris stare, dobre ukuvane kafe.

-Kad se okupimo, prvo popijemo kafu. Posle toga se svaka od nas prihvata svog posla- pletemo, vezemo, šijemo, pravimo ukrase, zdjele, satove- kaže za naš portal korisnica Doma i članica radionice Rista Zerdo.

Ovih nasmijanih, raspoloženih za šalu i vrijednih bakica ima desetak.

-Od prvog dana kad sam došla u Dom, uključila sam se u radionicu. Radionice obožavam, uvijek ih jedva čekam. Počinju u 10 sati, a ja ovdje dođem već u 9, toliko sam nestrpljiva. Ovdje pletem i prodajem svoja pletiva- dodala je Dušanka Bjeloš.

Za ovaj Dom se s pravom može reći da je ‘’grad u malom’’, jer korisnici imaju sve- od restorana, bifea, crkve, biblioteke, apoteke, nema potrebe da napuštaju dvorište Doma, jer im je sve pri ruci.

Posjetili smo Dom puni saosjećanja i sjete, sa punom glavom misli kako je težak usamljenički život u poznim godinama, a odlazimo punog srca, sa osmijehom na licu i saznanjem da su oni koji su nas rodili, učili, brinuli o nama zbrinuti i više nego dobro.

 

I.D./HP, mart 2018.

Facebook komentari

komentar