-„Odakle si?“

– „Iz Trebinja!“

– „Au, opasne ste vi, Hercegovke…“

I ovo je, barem u većini slučajeva, prva reakcija svih koje tek upoznate. Kako se i zašto ukorijenila ta pretpostavka da su Hercegovke „opasne“? Odrasti u kršu, među golim kamenom, vedro plavim nebom i suncem koji grije, čini se, jače nego igdje drugo, značilo je izrasti u  poseban karakter. Nigdje ljudi sa tolikim ponosom u glasu ne ističu mjesto odakle su potekli, kao mi – Hercegovci. Onako, što bi se reklo, iz punih usta, visoko uzdignute glave i sa nekom posebnom emocijom izgovorimo ono „Hercegovka“.

Ima nešto posebno u ženama koje su odrasle na ovim prostorima. I ne, nije to samo fizička ljepota, po kojoj se prepoznaju u masi drugih. Ona je samo kap u moru vrlina kojima se mogu pohvaliti. Prođete li trebinjskim korzom, iznenadiće vas njihova prirodna, graciozna ljepota, držanje i stav kojima bi pozavidjele i Parižanke. Visoke, naočite, kršne – prvi je utisak mnogih koji su, imali tu sreću, da u Hercegovini provedu barem neko vrijeme. O ljepoti i posebnosti djevojaka ovog kraja ispjevane su brojne pjesme, ali i pored toga najupečatljiviji je svakako njihov karakter.

Oštar jezik, ali meko srce. Možda bi prethodna rečenica najbolje oslikala karakter Hercegovki koje, gotovo pa uvijek, imaju nešto da kažu. Tvrdoglavnost, upornost, nepokolebljivost. One ne odustaju od zacrtanog cilja, već grabe, preskačući sa nekakvom lakoćom životne prepreke. Nisu vam Hercegovke naročito moderne. Žive po tradicionalnim pravilima, najčešće maštajući o domu, porodici, djeci. Ako je muškarac glava kuće, onda je žena Hercegovka sigurno vrat koji okreće glavu u pravcu koji joj odgovara. A, nije to ni loše. Hercegovka će sve uraditi za dobrobit svoje porodice. „Ona je za kuće“ ili „Blago kući u koju dođe“ – pohvale su koje upućuju djevojci koja dobro barata kućnim poslovima. Još ako umije da napravi prijesnac, pa gdje ćeš bolje?!

I pored tih tradicionalnih vrjednosti koje su im utemeljene od samog djetinjstva, Hercegovke su se dosta emancipovale. Vole svoju samostalnost. Vole svoju slobodu. Vole nezavisnost i osjećaj da su nešto postigle svojom zaslugom. U poslovnom svijetu se sve više ističu. Vole priznanja, diplome, nagrade, ali kada dođu kući čeka ih ona najvrijednija nagrada – dječiji osmijeh. Jedna od prvih asocijacija na žene ovih krajeva mi je – dobra majka. Požrtvovana. Spremna da,  zarad sreće svoje djece učini bilo šta. Odgoj djeteta visoko je na listi njenih prioriteta.

Temperamentne i vatrene kakve jesu, rijetko pristaju na kompromise. Ima jedna anegdota koja kaže:“Sve žene sakrivaju pare od muževa ispod jastuka samo Hercegovka na stolu, pa ako smije da uzme neka uzme.“

Šalu na stranu, uvijek postoje izuzeci, ali činjenica je da Hercegovke gdje god da se pojave plijene harizmom. Ako ste spremni da pored sebe imate Hercegovku, pripremite se na brojne izazove. Nije sa njima lako, ali se i te kako isplati.

 

J.D./HP, avgust 2018.