I dok vas „tamo negdje“ tapšu po ramenima, daju vjetar u leđa i govore:“Svaka čast,bravo!“ za svoje selo nikada nećeš biti dovoljno dobar. I ne pokušavaj. Dušebrižnici će uvijek reći:“A moglo je to malo bolje…“

A kada smo postali tako sujetni? Kada smo postali tako ljubomorni, zavidni i pokvareni?Kada su iz nas počeli da izlaze kompleksi, koji su tako vješto prikrivani iza srdačnog pozdrava, širokog osmijeha i čvrstog stiska ruke. Naš čovjek je cijenjen svugdje – sem u rodnom gradu.

Čemu ta zajedljivost? Čemu ti podli komentari ako TI nisi postigao  nešto što neko drugi JESTE. Hoćeš li se osjećati bolje ako ispljuješ onoga ko je prolio znoj da bi sada bio tu gdje jeste? Dok si TI, za to vrijeme – samo komentarisao. Dok si ti baratao svojim dugim jezikom, neko je radio. I radio. I radio. I zamisli – uspio.

Dokle ćemo biti tako mizerni, nesrećni i nezadovoljni sopstvenim životima? Dokle će nam tuđi uspjesi biti razlog što nama ne ide? Dokle ćemo upoređivati ko je bolje prošao? Tvoj prvi komšija ili ti? Tvoj rođak ili ti? Tvoj prijatelj ili ti?

Mala sredina ne trpi drugačije. Mala sredina ne prašta uspjehe. Mala sredina će naći, ako ništa, barem neku sitnicu da ti zamjeri. Ako u tvojoj životnoj biografiji nema ništa negativno, ne brini – izmisliće nešto. Naći će se. Kada je to bio problem lokalnim „posvudušama“, alapačama koje se hrane tračevima. Ne trudi se da ugodiš svima. Ni ne trebaš da se dopadneš svima.

Svako ima svoj komad neba. Zašto trčiš da nekome podapneš nogu, umjesto da mu ispružiš ruku? Zašto umanjujes nečiju vrijednost da bi sebe uzdigao? Nekada mi se čini da se ljudi više obraduju tuđoj nesreći, nego sopstvenoj sreći.

Ne mrzi. Onoga ko ima više od tebe. Onoga ko ima plaćeniji posao. Onu što je dobila unaprijeđenje. Onu što izgleda kao da je tek sišla sa modne piste, iako je rodila prije dvadeset dana. Onoga što stalno putuje i objavljuje fotografije sa putovanja, a tebi je, eto, baš to – trn u oku. Onoga što je očistio godinu na fakuletu  – prije tebe. Ne gledaj bolje od sebe kao konkurenciju, već kao uzore čije korake trebaš slijediti.

Umjesto što uživaš u namjeri da srozaš druge, a ti – radi na sebi. Na sebi uvijek ima posla. Utišaj svoje komplekse, barem na kratko. Uputi kompliment. Drugima. Ostavi sujetu, tamo gdje joj je mjesto, zabačenu na dnu škrinje.

Tek kada se sreći drugog čovjeka obraduješ od srca, iskreno i čisto – primjetićeš promjene i u svom životu. Do tada – zavist na OFF.

 

J.D./HP, jul 2018.