Sjedim u kafiću i posmatram troje djece za susjednim stolom. Svako od njih u rukama drži mobilni telefon, ne obraćajući pažnju na okolinu. Ne komuniciraju međusobno, svako je u svom, virtuelnom svijetu. Odrastaju. Otuđeni.

Ova slika me na momenat vratila u neko ranije doba, doba mog djetinjstva. Jedva sam čekala da odložim školski ranac, obučem staru garderobu i izjurim ispred zgrade. Tu bi me već čekala spremna ekipa. Vječito umazani čokoladom, koljena prepuna masnica zadobijenih nestašnom igrom, ali srećni. Ručali bismo napolju, jer ima li išta slađe od jela na svježem vazduhu, pa onda ponovo trk u igru! Lastiš, žmurka, između dvije vatre, ćore bake. To su bile naše igre. Dovoljno je bilo da imamo kredu i običnu ploču za pisanje, pa da se satima zanimamo time. Skupljali bismo sitniš, pa odlazili zajedno do obližnje prodavnice, kupovali žvake i ostale zezalice tog vremena. Rođendane bismo proslavljali u obližnjoj poslastičarnici, uz kupove i sladoled, bez mnogo pompe, ali sa puno ushićenja. Odrastali smo uz Diznijeve crtaće, hor Vrapičići i Minju Subotu.

Obraćanje konobara me vrati u realnost. Zamislila sam se i  prisjetila svih onih lijepih trenutaka iz detinjstva koje je bilo bogato prijateljima, igrom, bezbrižnoću. Danas je sve dosta drugačije. Djeca vrlo rano imaju kontakt sa virtuelnim svijetom, društvenim mrežama i ostalim aplikacijama koje je nametnulo moderno društvo. Igre u parku zamjenile su igre pred računarom. Druženje uživo zamjenjeno je dopisivanjem na grupnom četu, a tastatura je postala najbolji prijatelj djece. Današnji mališani od Djeda Mraza najčešće požele novi telefon, laptop, ajpod, a roditelji, u namjeri da im deca „ne odudaraju“ od ostalih, te  im želje najčešće i ispunjavaju. Jutjub je preuzeo ulogu čarobnih radio i video-kaseta, koje su imale svoju draž. Djeca danas žele da postanu jutjuberi, a nekadašnja dečja zanimanja bila su: pilot, astronaut, stjuardesa.

Igra novih generacija_1

Igra novih generacija

Mojom ulicom je ranije odzvanjala graja, smijeh i dječiji uzvici. Danas, kao se da se živi neko novo djetinjstvo. Uvijek treba ići u korak sa vremenom, ali i učiti djecu pravim vrijednostima – jer djeca su naše ogledalo. Naučimo ih šta su domine, karte, Čovječe ne ljuti se. Porasti, ali ne odrasti – jer to je zamka.

 

Jelena Drapić,

HP, februar 2018.