Ljudi su oduvijek voljeli zaviriti preko tuđe tarabe. U tuđe dvorište. Tuđu avliju. Da izvide situaciju, zadovolje svoju znatiželju i na kraju ustanove da je i komšiji jednako loše kao i njima. Pa im valjda bude lakše. Jer, što da tebi bude bolje nego meni?! Svi smo mi imali po jednu  usamljenu komšinicu koja bi, uredno skrivena iza zavjese, ispraćala i dočekivala, voajerski špijunirala, a sutra na jutarnjoj kafi, komšiluku podnosila izvještaj. Ko, šta, gdje, kako i zašto? – pitanja su na koja bi svakako imala odgovore.  Takozvana „Radio Mileva“. Vole ljudi da gledaju tuđa posla, pa to ti je.

Danas imamo rijaliti programe, televizijsku zabavu čiji su glavni akteri starlete, modne blogerke, pjevači, a i poneki anonimus koji se, eto, tu zadesio igrom slučaja. Svi oni spremni su da zarad novca pristanu na sve. Da svoj život ponude na tacni. Da žrtvuju privatnost, samopoštovanje, slobodu. Sve zarad rejtinga. Honorara. Popularnosti. 24 časa su izloženi budnom oku javnosti, a zauzvrat dobijaju status zvijezde. Instant zvijezde. Poistovjećuju se gledaoci. S njima, rijaliti igračima. U njima vide sebe. Imaju svoje miljenike. Doživljavaju ih, u najmanju ruku, kao članove porodice. Brane ih, k’o da su im rod rođeni. Raspravljaju se, u njihovo ime, na društvenim mrežama, forumima, portalima.A ima li, ta kratkotrajna slava cijenu?

Kakvu poruku šalju rijaliti programi? Da je sasvim u redu iznošenje prljavština, vulgarnosti, prijetnji? Da su sasvim u redu fizički obračuni? Da su sasvim u redu prevare? Da se poremećene vrijednosti trebaju smatrati poželjnim i normalnim? Rijaliti je jeftina zabava. Za one, kojima se u životu ne dešava ništa. Koji se vode onim:“Ma eto, neka se samo nešto dešava…“Medijske kuće pronašle su provjeren recept: što gore, a ono – to gledanije.

Ne želim!Neću da prihvatim da je jedna „fashion modna blogerka“ iz Farme, Zadruge, Parova, popularnija od jednog  talentovanog djeteta koji ređa uspjehe na svjetskim takmičenjima.  Ne želim da prihvatim da se Njoj, koja ne silazi sa naslovnih strana svih mogućih časopisa daje više medijskog prostora nego nekom uspješnom matematičaru, fizičaru, glumcu, sportisti. O kojima se ne piše. O kojima se ne prave emisije. O kojima se ne govori. Ne dovoljno. Ne, jer su u centru svih zbivanja – učesnici rijaliti programa. Oni su slika našeg društva. 

Možemo mi bježati od rijaliti programa, ali se od njih ne možemo sakriti. Jer, čim upalite televizor nemoguće je, a da ne „naletite“ na neki od njih. Na svim društvenim, porodičnim okupljanjima, pokrenuće se tema :“Jesi gledao sinoć izbacivanje?“, „Ko ti je favorit, jesi glasao?“, „Jesi vidjela, majke ti, šta uradi ona juče, ljubi se pred milionima ljudi?“ Otvorimo štampu, da se informišemo o bitnim stvarima, a zapravo saznamo ko je čiji bivši dečko, ko se razveo već tri puta, ko se slikao na čijoj jahti..Zaglupljujemo sami sebe nevažnim informacijama. O nevažnim ljudima. I tako unedogled.

Rijaliti programi na televiziji u vremenu prožetom siromaštvom, nezaposlenošću, političkim problemima su bijeg od stvarnosti. Bijeg od sopstvenih briga i problema. Bijeg od surove realnosti. Bijeg od monotone svakodnevnice. Bijeg od dileme:“Od kojih para ću sutra spremiti ručak?“

Hajde da se protiv nekulture borimo kulturom. Hajde da se protiv gluposti borimo inteligencijom. Hajde da, umjesto što sjedimo ispred televizora, sa punom zdjelom kokica  i čekamo da počne naš omiljeni rijaliti program, odemo na pozorišnu predstavu? Na film u bioskop. U knjižaru po novi roman.

Hajde da umjesto što novac trošimo na slanje SMS poruka za opstanak neke starlete u rijalitiju, pošaljemo koji SMS za dijete koje se liječi od leukemije?!

Hajde da srušimo kalup za formiranje mase koja ni od koga pravi nešto. Poznatu ličnost. Poznatu – do početka novog rijalitija, kada će to mjesto zauzeta neka nova Maca, Soraja, Stanija…I tako u krug.

Isključite televizore. Barem, na dan. Uključite se u realan život. Jer, dok vi punite nečije, tuđe kase, komentarišete i živite neke tuđe živote – Vaš prolazi.

 

J.D. /Hercegovina Promo, april 2018.