Janko Gašić, Trebinjcima poznat po svojim „na oko“ nevjerovatnim sposobnostima, vođa lokalne parkur grupe i kjuber govorio je za naš portal. Akcenat u samom razgovoru smo stavili na parkur i još jedan njegov neobičan hobi, koji se izdvaja kao neobičan u lokalnoj sredini – riječ je o kjubingu ili slaganju Rubikove kocke.


Janka zatičemo u ugodnom raspoloženju sa kockom u ruci. Na početku razgovora otkrio je da se upravo vratio sa takmičenja u kjubingu koje se održalo u Banja Luci, te da je zadovoljan rezultatima koje je postigao. Na ovogodišnjem Banja Luka Openu Janko je na kocki 3x3x3 jedanaesti u BiH, 2x2x2 je deveti u BiH, dok je na piramidi završio četvrti na ovogodišnjem prvenstvu. Na ovogodišnjem Banja Luka Open-u 2017 učestvovali su takmičari iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a bili su prisutni i zvanični delegati svjetske organizacije za kocku iz Mađarske koji su zaduženi za Balkan.
Janko kaže da je prvu kocku dobio od oca kada je išao na ekskurziju u osnovnoj školi. To je bio njegov prvi susret sa kockom i tada mu je poslužila kako bi prekratio vrijeme na putu. Danas je početnicima puno lakše, kaže, jer ima puno tutorijala na You Tube-u na kojima se može učiti. Ističe da je važno naći metod, te da on početnike uči metodom koji je najlakše shvatiti. Danas na You Tube-u ima mnogo načina, a osoba najčešće usvoji onaj koji joj odgovara i tako nauči da slaže. U Trebinju sada ima desetak kjubera koji se sastaju i druže slažući kocku, a Janko ističe posebno zadovoljstvo ovom činjenicom da se ova aktivnost omasovljava.

 
„Rekord u slaganju kocke je ranije bio 5,55 sekundi, zatim su ga oborili na 5,25 da bi najnoviji bio 4,73. Znači, rekordi se bliže nekoj tački ispod koje ne mogu više da se obore. Recimo taj čovjek što drži rekord ima nezvanični rekord 3,90, ali na zvaničnom takmičenju se vodi da ima 4,73.“

 
Janko dodaje da svaki dan ima sve više zagonetki, te nam je otkrio da ovog ljeta planira da uradi izazov i pokuša da složi dvije ili tri kocke pod vodom.

 
„Važno je imati dobru kocku, a razlika pod vodom nije velika osim malo većeg otpora koji se stvara kad se kocka slaže ispod površine vode“.

Rubikova kocka – ilustracija

Govoreći o svojoj drugoj strasti, parkuru, naš svestrani sagovornik koji upražnjava ovaj za okolinu neobičan hobi kaže da ne voli takmičenja, a parkur s obzirom da nije sport i nema takmičenja klasičnog tipa. On je osnivač lokalne parkur grupe i jedan je od ljudi koji na ulici svojom vještinom privlači poglede slučajnih prolaznika. Mnogi ga smatraju i „super čovjekom“, ali on to skromno negira ističući da je on sve to stekao treningom- mentalnim i fizičkim, te da u tome nema nikakve posebnosti. Za njega je „super čovjek“ neko ko se rodio s nekim talentom, a ne neko ko je sve stekao treningom.

 
Janko ističe da je parkur ljudsko kretanje, odnosno evolucija ljudskog kretanja koja dolazi kroz trening, te da su svi kao djeca kroz puzanje učili dio vještine, a on je to po svojim riječima, kroz kretanje nadogradio . Parkur je vještina koju se treba shvatiti pravilno kako ne bi negativno uticala na zdravlje.

 
„Pokret koji ljudima izgleda ekstreman, meni nije ekstreman isto kao što je djetetu ekstremno bilo da hoda i onda je prohodalo. Trening omogućava da taj pokret ne bude ekstreman“, ističe srž svoje vještine ovaj Trebinjac. Kaže da treba biti svjestan svojih sposobnosti, te da postoje stvari koje su i za njega ekstremne. Parkur je dobar jer njime se koriste sve mišićne grupe, na primjer kod skoka ne koriste se samo mišići nogu već i trbušnjaci, kao i ruke i leđni mišići.

Parkur – ilustracija

Janko je sa nama podijelio svoju zabrinutost činjenicom da mnogi ljudi danas mogu provesti cijeli dan pred računarom, te dodaje da je uvijek imao hobije „neobične za okolinu“ koji su ga na neki način odvajali. Počelo je sa numizmatikom, tj. skupljanje starih novčića koje i danas posjeduje, ali dodaje da se više time ne bavi. Pored ovoga hobija Janka jako zanima astronomija, rekao nam je da se amaterski bavio astronomijom i sakupljanjem činjenica o svemiru.

 
Ovaj talentovani Trebinjac kaže da ljudi koji sa njim treniraju imaju različite motive. Ako je motiv pravi i ako ta osoba razumije parkur ona zna da prvih godinu dana treba raditi bez ekstremih stvari kao što su skokovi. Sa druge strane, ako je osoba tu da bi zadivila okolinu, ona se neće dobro snaći u parkuru. U ovoj vještini potrebno je strpljenje i to je ono što on podcrtava. Na početku se radi prvih godinu dana bez skokova, vježba se snaga , koordinacija, balans i to nekima postane dosadno, ali to je jedini pravilan trening.

 
Janko tvrdi da mu u životu nikada nije dosadno te da pored posla uz parkur i „kocku“ uvijek ima ispunjen dan te da je to ono što je važno.
Parkur se razvio iz prirodnog metoda krajem 19. i početkom 20. vijeka i prirodni metod je obuhvatao plivanje, borilačke sportove, hodanje, trčanje, penjanje, puzanje, sve u prirodi,čak i penjanje uz drvo. Iz toga se razvio parkur, samo su ga novi naraštaji prenijeli u urbanu sredinu. Parkur se ne trenira samo u urbanoj sredini, naš sagovornik ističe da je sastavni dio treninga i odlazak u šumu ili na planinu.

 

Filozofsku stranu priče Janko je takođe podijelio sa nama, a ona se odnosi na to da kroz parkur postaješ mentalno i fizički jači. Parkur razvija mentalnu snagu na način da lakše savladavamo prepreke, ali prepreke ne treba potcijeniti ili precijeniti, nego svaki naredni put naučiti nešto kada se pređe neka prepreka kao što je recimo zid. Naredni put taj zid će biti lakše preskočen, a isto je u životu kada čovjek naiđe na prepreku ili problem. Na najlakši način će doći do rješenja. Ovaj „parkur-majstor“ kaže da se kroz ovu disciplinu stvara drugačiji tip svijesti koji mu omogućuje da u glavi razvija više rješenja za određenu situaciju.

 
„Ista je stvar i sa kockom, vidio sam problem koji želim da riješim i našao sam najefikasniji način i svaki dan se takmičim sa samim sobom pokušavajući da budem bolji.“ Takođe ističe i kako ova vještina popravlja opažanja i percepciju, te čini osobu snalažljiviju u okolini.
Moto parkura je biti i trajati, danas treniraj, ali budi svjestan da trebaš ostati u tome. Janko nam govori da je u djetinjstvu kroz istraživanje okoline prvi put na neki način bio upoznat sa parkurom s tim što to tada nije bio trening, nego jednostavno dječja igra. U parkuru ne postoje granice i svako se može baviti ovom vještinom kaže naš sagovornik . Koristiš sve u svojoj okolini kako bi unaprijedio sebe. Svako radi trening koji je prilagođen sebi i tu nema takmičenja.

 
Na kraju zanimljivog razgovora za Hercegovina Promo mladi Trebinjac nam je rekao da je kroz istoriju ljudima život i egzistencija zavisila od fizičkih predispozicija, te sposobnosti za preživljavanje, a da je danas ljudima sve na dohvat ruke. On to smatra razlogom „uspavanosti“ i uslovno rečeno letargije koja je zahvatila savremenog čovjeka.

 

Srećko Š. / Hercegovina Promo, maj 2017.

Facebook komentari

komentar