Ne sjeća se stravičnog pada koji je zamalo koštao života. I slike spašavanja i probijanje kroz zeleđene litice Orijena planinarka Ivana Tabaković blokirala je u sjećanjima. Zna, kaže, samo toliko koliko su joj prenijeli prijatelji i porodica.

 

 

Prvih dana oporavka osjećala je samo strah. Instiktivno i nesvjesno. Danas ni njega više nema.
“Stalno sam se plašila da ću da padnem sa kreveta i kad sam išla do Trebinja autom čitav put sam se držala za kolica jer sam se stalno plašila da ću da padnem. Čim su prošli bolovi i čim je to sve prošlo sad više nema straha”, priča Ivana.

Stabilna je Ivana na svojim nogama ponovo. Štake je stavila u ćošak i korak po korak, priprema se za nove planinarske avanture. Ljubav je to, kaže ova hrabra Hercegovka, jedina koja je osvajala i najviše alpske vrhove. Opremu za nove avanture već je popakovala. A ne fali ni podrška porodice i prijetelja.

“Mislim da je to jednostano trebalo da se desi, da bi se takvo nešto moglo desiti negdje drugo, u saobraćaju ili bilo gdje, mislim da to nema veze sa planinarenjem. Nastavaljm dalje”, odlučna je Ivana.

“Ona je odlučila da će i dalje planinariti i to je to. Ne može da živi pod staklenim zvonom. Znači treba da nastavi život, hvala Bogu što je sve tako dobro se završilo, hvala Bogu što su ti ljudi uspjeli to bez panike da je spasu”, rekao je Ivanin brat Radoš Tabaković.

Uspjela je da preživi pad sa 200 metara visine. Nije joj ništa mogla ni zaleđena, strma litica. U bici za život, ona je pobjedila. I nastaviće, kaže, da živi punim plućima kao i do sada.

Izvor: atvbl.com