Ona „vino je bolje što je starije“ nije ustaljeno pravilo već informacija rijetko primjenjiva za jeftina vina.

logo vukoje In vino

Po cijeni je možda najpraktičnije iako nije uvijek ispravno. U pravilu jeftinija vina nisu namjena odležavanju jer neće imati dovoljno ekstrakta i kiselosti ni da požive, a kamoli da napreduju.

Bijela i ružičasta vina iz butelja najčešće treba potrošiti do 2 godine nakon berbe, a ona najboljih vinara iznimno do 3.

Pjenušce bez oznake berbe otvoriti što prije nakon kupnje, a kad kupujete takve gledajte da kupite one koji nisu na skladištima bili godinu, dvije.

Jeftinija crna vina iz butelja potrošiti najkasnije do 3 godine od berbe.

Poluslatka i polusuva vina, bilo crna ili bijela, takođe potrošiti što prije jer se odležavanjem povećava rizik od refermentacije u boci.

Srednje skupa i skupa vina
Bijela mogu izdržati do pet godina od berbe, a crna imaju strašno širok raspon za odležavanje, od tri do trideset godina. Slatka ili desertna vina ledenih berbi ili prosušenih bobica imaju najduži vijek trajanja koji se u najboljim primjercima može mjeriti s dužinom trajanja ljudskog vijeka. U ovom slučaju slador je konzervans, a ne latentni problem kao u polusuhih ili poluslatkih.

PROČITAJTE I OSTALE NAŠE TEKSTOVE IZ RUBRIKE „IN VINO VERITAS“ na linku OVDJE

Izvor: Jutarnji list