Jednostavan odgovor na ovo pitanje bi bio – da bi se otklonile sve sumnje vezane za vino o kojem se zna već sve. Skrivajući identitet je način da se osigura ili predloži jednako i pošteno ocjenjivanje. Pravda, kao što znate, je prikazana kao žena koja drži vagu u ruci, ali pitanje je zašto uopšte ocijenjivati vina na takmičenjima? 

 

 

Takmičenja pomažu konzumentima da zanemare proizvode koji ne postižu određeni nivo zadatog kriterija. Ali svako takmičenje je dobro onoliko koliko su dobri i ljudi koji učestvuju u njemu.  Dakle, da ste organizator i da imate slobodu izbora, da li biste prvenstveno izabrali suce koji su vješti u slijepom kušanju ili one koji mogu raznaznati dobro od lošeg vina bez pretjerano razvijenih vještina? Prije nego se dotaknemo toga, sjetite se da pojedina takmičenja uzimaju u obzir odnos cijene i kvaliteta.

Takođe, neka uzimaju u obzir spremnost pijenja vina. Dosta stručnjaka smatra ovo osjetljivim kriterijem, jer uloga sudaca bi prvenstveno trebala biti ocijenjivanje kvaliteta vina, a prepustiti konzumentima da odluče kada će otvoriti kupljenu butelju. To nipošto ne znači da treba piti nezrela vina, ali upućuje suce da ocjenjuju ovo piće po svim elementima isključujući spremnost istog. Šta je onda konačan kriterij za presuđivanje? Da bi odgovorili na to pitanje, trebamo znati zašto se vino uopšte proizvodi. Da li ćemo kupljeno vino staviti na regal gdje će stajati kao ukras ili ćemo ga nekom pokloniti, prikazujući svoje neiscrpno znanje. Ako su to razlozi, onda će se proizvodi koji imaju ljepšu etiketu ili višu cijenu prodavati kao luda. Širit će se uzdasi dok se predstavljaju vina koja su dobila 100 poena od kritičara ili koja koštaju 2000 eura za 2000. berbu.

Ljudi se često forsiraju da izgotive dobro ocijenjena vina, iako se nekad nađu u situaciji gdje hoće da ispljunu popijeno što prije zbog nezrelih tanina i ogromne ekstraknosti. Reakcija je slična onoj kao kad neko vidi dobro ocijenjeno umjetničko djelo, ali mu ne bude jasno zašto se to uopšte našlo na zidu neke izložbe.

Kao vinoljubac, ne dozvolite sebi maltretiranje. Izazovite vinske kritičare i sami ocijenite ono što pijete. Dosta se ljudi boji da se ne osramote ili da ne ispadnu neuki, ali to se neće desiti, jer ispravno razmišljate ako smatrate da vino treba imati naglašene voćne note. To je čitava poenta! Ako nam vino ne pruža zadovoljstvo dok ga pijemo, nemoguće ga je smatrati dobrim, a kamoli izvrsnim.

Ako je to ultimativni zaključak, onda se možemo svi složiti da treba zabraniti kritičarima koji ocjenjuju vino po spremnosti da prisustvuju takmičenjima. Ne tražimo previše.

 

Piše: Aleksandar Draganić
Izvor: divina.ba

 

PROČITAJTE I OSTALE NAŠE TEKSTOVE IZ SERIJALA „IN VINO VERITAS“