Umjesto svečanih odjela, haljina, šminke, frizure i svega ostalog što prati proslavu maturke večeri maturanti trebinjske Gimnazije „Jovan Dučić“ pokazali su svoju humanost darujući skupljeni novac sugrađaninu Miodragu Jahuri, koji se nalazi u veoma teškoj finansijskoj situaciji i o kome smo pisali i ranije.

Tako su mladi humanitarci skupili 672 KM, te pozvali sve ostale koji su u mogućnosti da pruže pomoć onima kojima je potrebna.

Ovom prilikom maturantkinja Nikolina Škiljević napisala je pismo koje prate ovu akciju, a mi vam ga penosimo:

Dragi maturanti,

U ovim posljednjim danima srednje škole, svi dijelimo istu tugu i žal na srcu. Dok je prethodna generacija tugovala što nisu mogli defilovati gradom, mi tugujemo zbog nečeg mnogo težeg… Ne da nemamo priliku da defilujemo, već čak ni da obučemo maturske haljine i odijela; da užurbano cijeli dan lutamo uzbuđeni čekajući taj posljednji i svečani susret.

Nemamo priliku da dobijemo cvijet i sliku sa svojom porodicom i prijateljima, da vidimo njihov ponos i sjaj u očima, da do jutra skitamo zagrljeni i po posljednji put okupljeni. 25-og maja bićemo obično obučeni, sjedaćemo kući, pomalo sjetni, gledajući možda “ Lajanje na zvezde” i misleći : “ To smo mogli biti mi.

Ovo je mogao biti naš dan, ovo je trebao biti naš dan… “ Međutim, u cijeloj toj situaciji, sinula mi je ideja da iako mi nemamo tu priliku da ostvarimo svoju radost, možemo druge učiniti radosnim. Taj nedostatak možemo nadopuniti tako što ćemo ispuniti želje drugoga čovjeka pored nas, kad već ne možemo svoje…

Sigurna sam da ste svi čuli za našeg sugrađanina Miodraga Jahuru, koji se nalazi u veoma teškoj finansijskoj situaciji, i koji takođe ima želje koje ako ništa nisu neostvarljive kao naše. S obzirom da smo bili spremni da odvojimo stotine i stotine maraka za haljine, odijela, šminku, frizuru…, smatram da bismo sada bili u stanju da makar malo novca damo nekome za nešto što život znači. Ne mora to da bude puno novca, neko to bude od srca, jedan novčani prilog naše generacije koji bismo mu predali upravo tog našeg 25-og maja.

Ponavljam, suma nije toliko bitna, koliko je bitno srce i namjera! Ako već toga dana naše želje ne mogu biti ispunjene, neka budu ispunjene želje nekog drugog srca. I sigurna sam da bismo onda i mi na neki način bili ispunjeni znajući da smo obradovali nekoga na dan koji je trebao biti naša radost.

S iskrenom željom da će se većina odazvati i učestvovati u pomoći, pozivam sve da u najmanju ruku razmisle o svemu pomenutom,

Maturantkinja trebinjske Gimazije “ Jovan Dučić”

 

I.K.

HP, maj 2020.