Da bi ste za sebe rekli da ste vidili „sve na svijetu“ svakako da nećete moći obići cijelu planetu i zaviriti u svaki njen kutak, ali ako pod viđenim generalno smatrate raznolike krajeve, običaje, kulturu i način života, posebno onaj njegov opušteniji i hedonistički dio – onda je Las Vegas grad koji svaki svjetski putnik mora posjetiti i doživiti da bi zaokružio planetarni utisak.

Potpisnik ovih redova imao je sreću i zadovoljstvo, zahvaljujući dragim ljudima, da posjeti i osjeti ovaj grad koji u američkim i svjetskim okvirima nosi nadimak „grad grijeha“.

O Las Vegasu je većina čula mnogo, gledala dokumentarne i igrane filmove, tako da će ovi redovi poslužiti radoznalim da upotpune sliku o gradu za koga prosječni stanovnik američkog kontinenta (a i mnogo šire) smatra da ga za života svakako mora posjetiti vođen parolom da sve „šta se dogodi u Vegasu, ostaje u Vegasu“.

Istorija Las Vegasa je jednako interesantna kao što je i on danas interesantan svim posjetiocima. Izgradnjom impozantne brane Huver na rijeci Kolorado, Las Vegas dobija na značaju, iako do 1940. godine grad ima svega deset hiljada stanovnika. Kockarnice, koje su legalizovane, i bordeli, koji nisu, izgrađuju se nemilosrdno pod dirigentskom palicom američke mafije. Za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata u pustinji Mohave, u blizini Vegasa grade se vojne baze za nuklearne eksperimente što privlači veliki broj novinara i TV ekipa što gradu donosi popularnost i prihode. Nešto kasnije je izgrađen i auto-put koji je Las Vegas sa pet sati vožnje povezao sa Los Anđelesom, neprikosnovenom prestonicom džet-seta.
Prostitucija i kocka uzimaju maha, pa država pokušava da interveniše. Pojedini istoričari navode da su šezdesete godine prošlog vijeka bile ključne u razvoju ovog grada, kada ovdje dolazi Hauard Hjuz, ekscentrični multimilioner, projektant i filmski producent.

Kako govore razni izvori on je sa svojom ekipom zakupio čitav sprat u jednom hotelu i potpuno se zabarikadirao. Mafija traži od njega, naravno preko posrednika, da odstupi ali već je bilo kasno… Hjuz je za veliku količinu gotovine kupio čitav hotel sa kazinom, otpustio kompletnu upravu i postavio svoje ljude. U toku sljedeće tri godine on postaje vlasnik nekoliko hotela i kockarnica, što označava početak kraja mafije u Vegasu.

Otvaraju se vrata kapitalu velikih hotelskih korporacija kao što je „Hilton“, a novi hoteli počinju da se ubrzano grade. Imitacija gradskih četvrti Njujorka sa Kipom slobode, Pariza sa Luvrom, Triumfalnom kapijom, Jelisejskim poljima, Rima sa Cezarovim Palatom i Forumom, starog Egipta, Venecije sa Trgom Svetog Marka i fascinantnim gondolama i raspjevanim gondolijerima u unutrašnjosti (!) zdanja, Diznilenda i danas predstavljaju najveće atrakcije Las Vegasa.

Skoro svaki hotel u Las Vegasu, pored kockarnice, ima i kapelicu u kojoj se obavljaju vjenčanja. Potrebna je samo vozačka dozvola, da se dokaže minimalna starost od 18 godina i nešto novca za vjenčani list. Između ostalih u Las Vegasu su se vjenčali i Elvis Prisli, Frenk Sinatra, Pol Njumen i mnoge druge poznate ličnosti, ali i neki naši znanci. Broj turista i putnika namjernika koji su sudbonosno da izrekli u ovom gradu je impozantan.

Kockarska prestonica, sa više od trista sunčanih dana godišnje (Trebinje sa 250 definitivno nije svjetski rekorder 🙂 ) i pustinjskom klimom, pretvara se i u najpopularniju svjetsku turističku atrakciju za odmor, rekreaciju i zabavu, i u metropolu čiji broj stanovnika konstantno i vrtoglavo raste. U periodu kada smo ga mi posjetili, početkom mjeseca jula, temperature su se kretale od 40 do 47 stepeni Celzijusa.

Las Vegas posjeti godišnje oko 40 miliona turista iz svih krajeva svijeta, i ako ga uporedimo sa npr. balkanskim turističkim liderom Dubrovnikom dođemo do podatka da glavni grad Nevade posjeti 40 puta više turista, ili prostije rečeno u ovaj grad godišnje dođe turista kao kada biste dvadeset puta odveli svakog živog Beograđanina tamo u samo jednoj godini.

U Las Vegas uglavnom stižete avionom, a aerodrom je odlično povezan sa svim svjetskim metropolama i naravno brojnim američkim gradovima. Mi smo u ovaj grad stigli tročasovnim letom iz Hjustona. Na samom izlasku iz letilice postane vam jasno da ste stigli na potpuno drugačije mjesto. Širom aerodroma postavljene su brojne mašine za kocku i već dok čekate prtljag možete iskušati svoju sreću. Istini za volju, mnogo je veći broj onih koji traže svoju izgubljenu sreću na odlasku iz ovog grada pošto im kockanje u brojnim Vegaskim kazinima ne ispuni očekivanja. Za to su namjenjene slot-mašine namontirane tik uz terminal za ukrcavanje u avion. Nevjerovatno, ali istinito!

Vegas je ranije imao samo muzej „Liberace“, dok danas ovaj grad ima nekoliko muzeja sa zapaženim istorijskim i umjetnčkim kolekcijama, desetak dnevnih novina i radiostanica, moderan TV studio i pozorište, sedam bogatih biblioteka i univerzitet sa dvadeset hiljada studenata tako da se ne vrti baš sve oko kocke.

Zanimljivo, najveća reklama hotelima, po kojoj se rangiraju i prepoznaju, je ukupna površina kazina i broj kockarskih „radnih mjesta“, a iznad svega, stotine oskudno odjevenih hostesa sa zadivljujućim atributima, sve nevjerovatno jednake kao da su izašle sa „proizvodne trake“. Mlade žene na osnovu izgleda ostvaruju bolju poziciju u hotelskoj hijerarhiji, a one npr. nižeg rasta, uz sve ostale pozitivne atribute, mogu biti samo koktel konobarice, koje opet oskudno odjevene služe piće gostima zadubljenim u kockanje. One po pravilu koketno prilaze gostu sa zavodničkim osmijehom, no mnogi i ne reaguju na ponuđene čari, jer im je „radna memorija“ opsjednuta kockom. Možda će izrečene činjenice neko okarakterisati šovinistički, ali to je istina o Vegasu.

Jedna od hotelskih kockarnica u Las Vegasu

U Vegasu ipak dominira kocka. Svaki kazino je otvoren non-stop. Mašine za kockanje su svuda, na nevjerovatnim mjestima – osim na aerodrumu i na autobuskoj stanici, čak i u vešeraju! Sve je sračunato da se gosti opuste i prepuste svojim snovima. Bude i dobitnika, ali, naravno, kazino kreira pravila kockanja i za sebe ostavlja matematičku prednost na dužim stazama. Mi smo bili promjenljive sreće. Poslije par uspješnih kladioničarskih poduhvata tipa „uloži 1 KM, uzmi nekoliko hiljada“ lično sam pomislio da bi mi Vegas mogao popraviti finansijski konto. Bolno suočavanje sa stvarnošću uslijedilo je već prvo veče u kazinu, ali „fortuna“ se okrenula naredni dan, tako da se kockanje u „gradu grijeha“ završilo Vegas – Ja 1:1. Kada sam izjednačio, nisam više želio da ostvarujem životne snove u kazinima države Nevade :-).

Barmen u akciji

Imali smo zadovoljstvo da boravimo u hotelu „Wynn“, jednim od simbola ovog grada i često viđenom građevinom u brojnim igranim filmovima i serijama. Šta reći o „Wynn“-u i njegovim čarima i udobnostima… Možda je dovoljno konstatovati da smo bili komšije sa Vejn Runijem i njegovom ljupkom suprugom. To će oslikati dovoljno luksuz koji nudi ovaj hotel. Imali smo zadovoljstvo da se upoznamo sa napadačem Mančester Junajteda i proćaskamo na hotelskom bazenu. Nije Runi bio jedina poznata ličnost u ovom hotelskom biseru, ali da ih ne nabrajamo. Hotelski bazen ima zapreminu desetak olimpijskih bazena, a zanimljivo je da nemate priliku da zaplivate u vodi „preko glave“. Voda je tu da se u njoj rashladi, đuska uz modernu muziku sa hotelskog razglasa i pijucka pićence. Mohito, neki drugi koktel ili piće po vašoj želji ljubazne konobarice će vam donijeti u bazen, pa i kartični mini-terminal da sa njim platite račun. Ovaj ugođaj naravno i košta. Teško ćete se na hotelskom bazenu osvježiti pićem koje košta manje od 10 dolara. Hotelsko obezbjeđenje će vam dozvoliti lično fotkanje, ali kada poželite da fotografišete širu panoramu hotela (kao slika ispod) dobićete jasno upozorenje da to nije dozvoljeno, jer brojne poznate face ne žele da budu arhirane u vašem foto-aparatu ili telefonu. Mi smo ipak krišom fotografisali dvije „panorame“ bazena.

Ovdje je zanimljivo napomnuti, da dok kockate u hotelskom kazinu, bez obzira koliko ulažete na kocku, možete piti najbolja svjetska pića i prvoklasne koktele potpuno besplatno (uz „tips“ konobarici od dolar ili dva). Ovakve pogodnosti mogu vas lako odvesti u filmski „hangover„, kakav je upravo imao pripovjedač ove priče. Teško da će se lako zaboraviti jutarnji izlazak sunca iznad pustinje Mohave gledan kroz prozor luksuznog hotela poslije duge i neprospavane noći. Počnete potpuno razumjevati junake kultne filmske priče „Hangover“.

Zanimljiv je i podatak da „Wynn“-ov kazino, koji je površine fudbalskog stadiona, ako ne i veći, koristi tehnologiju ubrizgavanja čistog kiseonika tako da ostajete duže čili i budni, iako je pušenje na ovakvim mjestima dozvoljeno. Domaćini će učiniti baš sve da vas održe budnim i prikovanim za neku slot-mašinu, sto za neku kartašku igru ili rulet. A da vas ne čudi višak priče o kazinima, u ovom gradu sve se dešava u kazinu. Po obodu ogromnog kockarskog podijuma smješteni su restorani, kafei, draguljarnice i brojni drugi sadržaji. Svaki veći hotelski kazino je upravo pravo mjesto za noćni provod u Las Vegasu.

Raskošan doručak u Wynn-u

Srce glavnog grada Nevade predstavlja popularni Strip, 6,4 kilometra dug dio Bulevara Las Vegas, koji je središte glavne turističke ponude i duž koga su poređane najznačajnije građevine ovog grada i lokacije na kojima ćete potražiti mjesta za provod i zanimaciju.

Pogled na Strip sa jedne od pasarela u centru grada

Amerika je generalno „drugi svijet“ u odnosu na Evropu, a Las Vegas je vrh tog svijeta. Mnogo toga što vidite ovdje nećete vidjeti na nekom drugom mjestu na svijetu.

Vegas je i grad neona i svijetlećih reklama. Ovaj grad kao da je izmislio ove tehnologije, jer kada padne mrak nad pustinjom Mohave u samom gradu kao da svane od siline svjetlosnih reklama i efekata smještenih na gotovo svakom objektu. Zanimljivo je i da je početna ideja za osnivanje naše HP media grupe upravo nastala pred ogromnim svijetlećim video displejom smještenim pred jednim vegaskim tržnim centrom. I to nije sve u vezi HP media grupe, jedina firma koja u svijetu nosi isto ime registrovana je upravo u ovom gradu (možete provjeriti na Googl-u), ali se ona bavi ugradnjom sistema kućnih i dvoranskih bioskopa…

Dinamično jutro na glavnom bulevaru

Do Las Vegasa nije lako doći, za to će vam trebati najmanje dva ili tri avionska presjedanja i uz povoljan red letenja – oko dvadesetak sati putovanja. Svakako ovakav put nije uopšte mali finansijski izdatak, ali svi željni upoznavanja svih čuda i blagodeti planete na kojoj smo nastanjeni trebalo bi da pokušaju da dokuče ovu oazu čuda u sred pustinje Mohave. Moja malenkost je imala to zadovoljstvo, a tradicionalna putnička neskromnost me je natjerala da na ulasku u avion na Vegaskom aerodromu ne kažem „zbogom“ ovom gradu, već samo jedno „doviđenja“ – do neke nove, moguće prilike.

Rekli su stari ljudi, ko ne poželi neće ni dostići.

Tekst i foto: Bojan S. 

Hercegovina Promo / Radio Padrino, decembar 2016.

Facebook komentari

komentar