Hercegovina i ostatak svijeta bije bitku sa virusom korona. Iako svi nisu svjesni kakva opasnost se nadvila nad cijeli svijet i kakve sve implikacije donosi pandemija do sada nepoznatih razmjera, jedno je jasno – protiv nevidljivog neprijatelja moramo se boriti svim raspoloživim sredstvima.

I upravo to se ovih dana dešava u istočnoj Hercegovini. Veoma dobra organizacija odgovornih i preduzete mjere dale su efekat u prvim danima duge borbe koja nam predstoji. Za sada naša regija nema pozitivnih pacijenata na korona virus, i nadamo se da će tako ostati, ako ne zauvijek onda što duže.

Prevencija je jedina nada zemalja zapadnog Balkana, koje sa svojim slabašnim zdravstvenim resursima nemaju mnogo izbora – primjenjuju se i najdrastičnije mjere kako bi se zaštitili životi stanovništva. Uz čitav niz, do juče nezamislivih mjera, koje su primjenile brojne zemlje svijeta i okruženja pojavila se i ona o objavljivanju spiskova lica koji su po različitim osnovama određeni za samoizolaciju ili karantin. Upravo ovakvu mjeru izrekla je prije nekoliko dana i Crna Gora, a kod nas su je primjenili lokalni Krizni štabovi, između ostalih i onaj u Trebinju.

Ova mjera nije ni na koji način ugrozila bilo koje lice koje se odgovorno nalazi u samoizolaciji (potpisnik ovih redova ima najužeg člana porodice koji je odgovorno pristupio samoizolaciji) i ne predstavlja iz njihove perspektive bilo kakav doživljaj kršenja ljudskih prava. Protivnici ovakve mjere su uglavnom prekršioci samoizolacije (potencijalni širioci zaraze), ali i kojekakvi zaštitnici zakona i prava građana. Danas su svoju zamjerku na odluku o objavljivanju imena određenih za samoizolaciju izrekli i ministarka za lokalnu upravu i sampoupravu Republike Srpske Lejla Rešić, ali i državna Agencija za zaštitu ličnih podataka.

Ono što se nameće kao zaključak ovog različitog stava po pitanju ove mjere jeste da se sa različitih početnih stavova ulazi u gorući problem. Trebinjski Štab za vanredne situacije je donio takvu odluku iz očigledne želje da se na najviši mogući nivo digne prevencija u širenju bolesti. Drugog izbora nemamo nego da igramo na sve karte prevencije, jer lokalna bolnica (kao i nijedna druga u RS i BiH) nije u mogućnosti odgovoriti na nekontrolisano širenje virusa korona. U Trebinju imamo dva respiratora i nije potrebno naglašavati da su to više nego skromni resursi za ozbiljniju borbu sa pandemijskom najezdom koja je oko nas.

Zakoni na koje se poziva ministarka Rešić i Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH nisu pisani i nisu predvidjeli da će čitav svijet pasti na koljena pred virusnom infekcijom do sada neviđenih razmjera.

Na koljena danas pada jedan Njujork, Milano, Rim, London, Pariz

Da li je realno da se bez radikalnih i možda na prvi pogled rigoroznih mjera možemo suprostaviti nemani koja je savladala daleko jače od nas, a posebno je na pleća bacila sve one sredine u kojima su izbjegavali prevenciju i previše stavljali akcenat na poštovanje ljudska prava.

Nije tajna da je Kina suzbila epidemiju korona virusa na svojoj teritoriji primjenom „čelične pesnice“ i nekih elemenata diktature, dok liberalni Zapad bespomoćno uzmiče u borbi koja sve više liči na onu između Davida i Golijata (Italija, Španija, Velika Britanija, a od skoro i SAD).

Da li neki ministar ili član pomenute Agencije zna kako bi izgledala borba Hercegovaca protiv virusa korona (sve sa pomenuta dva i još dva respiratora, koliko se ukupno nalazi na teritoriji naše regije) ?

Ta bi borba bila poput juriša naroda naoružanog lukovima i strijelama na dobro postavljenu bateriju tenkova ili haubica, što će dobro razumjeti svi oni koji su imali čast da u proteklom otadžbinskom ratu stvaraju Republiku koja danas ima brojne ministre koji nisu dostojni te borbe i koji u današnjem vremenu osporavaju način na koji postavljamo naše linije odbrane, na žalost sami – kao i mnogo puta u našoj prošlosti.

„Hercegovačka slobodna teritorija“ – dokaz da preduzete mjere daju rezultate (Foto: Klix.ba)

Danas su Bijeljini obećana dva respiratora, Foči još jedan… Trebinju do sada niko nije obećao ništa u borbi sa korona virusom. Da li prvo moramo postati žrtve da bi se neko sjetio da i mi postojimo?

Respiratori – to su te čudesne i često spominjane sprave koje u ovom ratu koji se bije na svim svijetskim meridijanima predstavljaju posljednju liniju odbrane ljudskih života, posebno onih slabih i starih. Za sve koji ne znaju, jedan respirator je teže oboljelom od korona virusa (njih je oko 5% od ukupno zaraženih po statistikama VMA Beograd) potreban neprekidno u periodu od 14 dana tokom liječenja, dok je onim nešto blažim slučajevima – po definiciji ozbiljnije oboljelim (oko 15%) potrebno obezbjediti 30 takozvanih respiracija tokom procesa liječenja. Ovo su statistike i procjene najuglednije srpske medicinske kuće – Vojnomedicinske akademije Beograd.

Nije teško zaključiti da lokalni bolnički resursi mogu da „pokriju“ zarazu koja bi brojala ne više od 40 ukupno zaraženih. Zar to nije dovoljno ministarki Rešić i bilo kojoj agenciji da u stranu stavi svoje tumačenje zakona, koji svakako nisu pisani da bi bili primjenjivani u uslovima kolapsa cijele planete i proglašene vanredne situacije ?

Trebinje i istočne Hercegovina moraju da se nastave boriti svim raspoloživim sredstvima bez uzmicanja – primjenjujući sve moguće mjere da zarazi koja je opkolila ne dozvoli da dođe među nas (Mostar, Široki Brijeg, Konjic, Herceg Novi, Dubrovnik – sve su to gradovi na obodima naše regije od kojih već neki broje dvocifrene slučajeve COVID-19 virusa).

Ta se borba mora proširi i na stvaranje uslova i u „pozadinskoj brigadi“ koju danas predstavljaju naše bolnice. U ovakvim okolnostima naše bolnice moramo ojačati – ili mjerama države i upravo ministarskim akcijama ili ljudima koji su u mogućnosti da iz svojih ličnih ili kompanijskih budžeta izdvoje sredstva za nove respiratore. Nama ih u Hercegovini treba mnogostruko više od postojećeg broja i svi ljudi dobre volje koji su u mogućnosti moraju se odazvati i dati svoj doprinos ! Brojni su primjeri u razvijenim zemljama na zapadu kako su imućni članovi društva dali svoj doprinos borbi protiv korona virusa.

I na kraju pokoja riječ o onima zbog kojih je i izrečena mjera po kojoj se objavljuju imena lica koja su u samoizolaciji. To su najneodgovorniji članovi našeg društva koji su u danima iza nas kršili izrečene mjere samoizolacije, i koji svoje lično zadovoljstvo i hir stavljaju iznad interesa cijelog društva i tako svojim nepromišljenim ponašanjem postaju potencijalne ubice svojih najmilijih, ali i drugih sugrađana.

Zar je u vremenu kada je petina planete u izolaciji problem 14 dana provesti sam i držati se propisanih mjera ?! Za one koji to krše blaga je kazna javna osuda do koje može doći objavljivanjem spiska, njima bi država i zakoni na koje bi mogli uticati i naši ministari i pomenuta Agencija trebala propisati mnogo drastičnije kazne od kojih bi imali mnogo ozbiljnije posljedice u budućnosti !

Zbog svega ovoga je bitno da Trebinje i Hercegovina nastave svoju borbu i da neprijatelja koji je krenuo na nas zaustavimo svim raspoloživim sredstvima.

U tome smo uspjevali vijekovima unazad junačkom borbom sa oružjem u rukama – danas nam ono nije potrebno za konačnu pobjedu.

Dovoljno je da primjenimo tri čarobne riječi

OSTANIMO KOD KUĆE

 

 

Bojan S. / HP, mart 2020.