Leticija Han ima mnogo obaveza: ide u školu, svira klavir, vozi skejtbord, skija i igra se sa bratom. Djeluje kao obična 11-godišnjakinja, osim toga što će uskoro završiti srednju školu, a klavir svira na univerzitetskim recitalima.

 

Ona je dijete-genije. Govori pet jezika – njemački (njena majka se kune da je prvu riječ progovorila u 8. nedjelji života i da je mogla da čita već u drugoj godini), engleski (progovorila ga je u 3.), francuski, stari kineski i španski.
Ako sve bude teklo po planu, za tri godine završiće srednju školu i upisaće studije, dok će njeni vršnjaci završavati tek osnovnu školu.

Slični genijalci bili su fizičar Enriko Fermi i glumac Hejli Džoel Ozment, ali su takva djeca izuzetno rijetka – rađa se svega jedno od pet do 10 hiljada, objašnjava Džoen Rutsak, profesor psihologije na Ohajo univerzitetu specijalizovana za nadarenu djecu.

Ovakvi talenti bude veliku pažnju javnosti i to s dobrim razlogom. Svi se pitamo kako funkcionišu njihovi mozgovi, ali je malo toga poznato.

Recimo, zna se da neprirodno napredna djeca čuvaju sjećanja u dijelovima mozga koji su kod većine ljudi zaduženi za pamćenje pokreta. Rutsak pretpostavlja da genijalci imaju neki poseban gen ili mutaciju koji im omogućavaju specijalne vještine.

Kada je riječ o Leticiji, možda ponešto zavisi i od genetike. Naime, njen otac Kristijan Han i sam je u djetinjstvu imao IQ 137, ali priznaje da je za slučaj njegove ćerke odgovorno vaspitanje, koliko i urođene sposobnosti.

Njegova supruga Anet (IQ 132) i on posvetili su mnogo pažnje negovanju talenata svoje djece, ali kažu da ih ne forsiraju pretjerano.

Ni sama Leticija nema uvijek želju da uči. Njen učitelj klavira Herbert Koh kaže: “Samo probajte da naučite Leticiju nečemu što je ne zanima i nećete se dobro provesti”.

Ono što je interesuje je priprema za svoje koncerte, uključujući i nastupe sa orkestrom, a želi i da snimi svoj prvi album. Voli Hajdna, Betovena i Šopena. Šta ne voli? Školske nastupe, gdje je druga deca uglavnom ispraćaju zviždanjem.

Na stranu njen talenat za sviranje klavira i jezici koje govori, možda su najdivniji pokazatelj Leticijine inteligencije pitanja koja je postavljala svojoj majci filozofu još od malih nogu.

Recimo, dok je išla u vrtić, pitala je Anet: “Mama, ako se ljudi rađaju i na kraju umru, koja je poenta življenja?” Ona joj je odgovorila: “Leticija, živiš da bi učila”.

 

 

 

Izvor: 6yka.com