Piše: Isidora Dostić

,,1. rođendan naše princeze“- naziv nečijeg albuma na fejsbuku. Počeh listati slike. Da sam naslov albuma nije takav kakav jeste, mislila bih da se radi, u najmanju ruku, o nečijoj svadbi. Luksuzni restoran, muzika uživo, profesionalni fotografi i kamermani, dame u svečanim toaletama, gospoda u odijelima sa leptir mašnama, torta na 5 spratova… Ostah u blagom čudu.

Sjećam se svojih rođendana, tih dječijih, koji su bili ne tako davno. U ljetnoj kuhinji kod babe i djeda na selu. Mamina torta – svake godine nešto drugo: jež, zeko, srce, a one godine kad je stavila barbiku na sredinu torte i od šlaga joj napravila haljinu – danima se pričalo o tome. Koliko je ljubavi i truda uloženo u te torte. Vremena za ukrašavanje. Za razliku od ovih danas, gdje se sve završava hladnim telefonskim razgovorom: ,,Želimo da naručimo tortu, u toliko sati nam je dostavite u taj i taj restoran.“ Kraj. Toliko o trudu.

Poenta naših rođendana je bila da se djeca izigraju, a ne da poziraju ispred foto-aparata. Nije da mi nemamo slike sa tih tođendana, imamo, ali svaka ta fotografija je spontana, niko od nas ne pozira. Nijedna nije savršena, jer je baš u tom momentu Maja trepnula ili Marija gleda u stranu. Nijedna nije ,,retuširana“, ,,fotošopirana“ i slično. Na tim foto-aparatima nije bilo brisanja slika, nego što slikaš – slikao si. Sutradan po rođendanu, ideš sa mamom u foto-radnju da izradiš slike i moliš Boga da film nije pukao. Nijedna ta slika nije bila savršena, a ustvari, svaka je savršena.

Živimo u vremenu kad je, izgleda, poenta svega podijeliti to na društvenim mrežama. Nema domaćice koja za vrijeme proteklih praznika nije izbacila sliku svoje trpeze. Trpeza za Badnje veče, Božićna trpeza, slavska trpeza. Obavezno da se vidi da ona ima 18 vrsta kolača, pečenje, kiflice, bocu skupog vina. Zar su nam se praznici zaista sveli na to? Da se takmičimo čija je jagnjetina bolje pečena i ko ima više vrsta kolača? Zar nije poenta u okupljanju porodice, ljubavi, radosti, smijehu?

Da li su vaša djeca ikada osjetila čaroliju pisanja pisma Deda Mrazu? Sjećam se sebe i sestre kao djece pred novu godinu. Jelka se obavezno kitila, ali ne da bi se slikala za instagram, nego da Deda Mraz zna gdje da ostavi poklone. Prvo bi se gospodinu Deda Mrazu pisalo pismo sa željama koje bi se kačilo na štrik na balkonu. Čim bismo otvorile oči, trčale smo na balkon da provjerimo je li Deda Mraz dolazio po pismo. ,,Još je tu, a šta ako je našu kuću nekako preskočio…“- šaputale smo jedna drugoj. I onda cijeli dan samo misliš – ako Deda Mraz nije uzeo pismo, ostasmo mi bez poklona. Glavna muka djetinjstva. A onda jednu noć, pošto djevojčice zaspu, mama skine pismo sa štrika. Sreća zbog praznog štrika narednog jutra se ne može opisati riječima. To je onaj najčistiji oblik djetinje sreće, koju samo dijete može osjetiti. Cijeli taj dan protiče u znaku veselja, jer dobićemo one, toliko željene, ja lutku, a sestra kocke.

Danas ova praksa među djecom ne postoji, nažalost. I da je ima, bojim se da bi u tim pismima kao željeni pokloni bili traženi ajfoni, tableti, ajpodi. A i sama pisma bi se slala, vjerovatno, na instagram profil Deda Mraza u inboks. Gdje je nestala čarolija praznika?

Za Božić smo nekada ustajali u 5, da se pomolimo Bogu i sačekamo polaznika, da se slučajno ne desi da polaznik dođe, a mi još nismo očitali Oče naš. Pa cijeli dan s radošću iščekuješ mnogobrojne prijatelje, rodbinu i kumove. Ideš sa roditeljima kod njih, jer takav je običaj, Božić je. Tako je bilo nekad. Sada se svi kafići u gradu trude da imaju što bogatiji repertoar upravo za Božić, jer omladina će u kafiće. Niko se više ne posjećuje kod kuće.

Ako mislite da ste ispoštovali praznik tako što ste se u nekom kafiću veselili i pokazali da vas u srce dira pjesma ,,Božić je, Božić je, pucaju prangije…“, grdno se varate. Idite svojim kućama. Zagrlite svoje majke, supruge, djecu. Mirbožite se s njima. Sjedite svi zajedno za sto, osjetite kako je lijepo kad ste svi na okupu. Vratite čaroliju u svoje domove, makar na tren.

 

Hercegovina Promo, januar 2018.

 

 

Facebook komentari

komentar