Izlizani dvoranski parketi, napukao asfalt, tvrda travnata podloga, mjesta su na kojima je svoje prve fudbalske korake napravio Trebinjac, Mijat Gaćinović.

 

 

Današnji prvak svijeta u fudbalu sa mladom reprezentacijom Srbije a ujedno i član bundesligaša Eintrachta, prisjeća se svojih prvih fudbalskih koraka.
„Fudbal sam počeo da igram sa svojih pet godina u FK Leotar iz Trebinja, gdje sam ostao sve do svoje petnaeste godine, kada sam prešao u novosadsku Vojvodinu. U Vojvodini sam proveo pet predivnih godina. Nakon toga, sa svojih dvadeset godina, prelazim u Eintracht gdje se trenutno nalazim“, rekao je za SportSport.ba napadač Mijat Gaćinović.
Profesionalno bavljenje fudbalom, traži mnogo odricanja. Ljubav prema ovo sportu, je po svemu sudeći prevladala, kako bi mladi fudbaler postao ovo što danas i jeste.
„Kao i svaki profesionalni sportista, tako i ja, morao sam da žrtvujem dosta stvari u djetinjstvu. Ali, meni nikad to nije bio problem. Od malena sam osjećao ljubav prema lopti, tako da je to bilo jače od bilo svega“, dodao je Gaćinović.
Talentom, trudom i dobrim partijama, u dresu crveno bijelih, Mijat dobija poziv mlade selekcije Srbije, sa kojom prošle godine odlazi u Novi Zeland na svjetsko prvenstvo. Postali su vladari planete.
„Osjećaj je bio nevjerovatan. To se ne može opisati. U početku nismo bili svijesni šta smo sve postigli. Tek po povratku u Srbiju i rodni kraj, shvatio sam, da smo najbolji na svijetu, da smo nepobjedivi“, ističe on.
Poraz od Urugvaja u prvoj utakmici grupe nije obećavao. Ali, krenuli su uspjesi. Redom su padali Meksiko, Mali, Mađarska, SAD, zatim ponovo u polufinalu Mali. U finalu, čekao ih je najveći rival, Brazil.
„To je bila posebna utakmica za nas. Bili smo ubjeđeni da ćemo savladati selekciju Brazila. Najteža utakmica, najteži mogući rival. Puno emocija, ali uspjeli smo. Postali smo prvaci svijeta“, kazao je mladi napadač.
Da bi se ostvario zacrtani cilj, veoma je bitna podrška najmilijih
. „Najveća podrška u svemu su mi porodica i moja djevojka Vedrana koja je i sada tu sa mnom u Frankfurtu. Bez njih ovo ništa ne bi bilo moguće.Cilj mi je da se stabilizujem u Eintrachtu, kako bih mogao preći u neki veći klub“, riječi su mladog Mijata.

Tiho ispraćeni, burno dočekani, može se opisati njihov odlazak na prvenstvo svijeta. Hercegovačko čudo od djeteta je napornim radom u tišini, pustio uspjehu da napravi buku, te tako dokazao da su snovi ipak ostvarivi.

Izvor: sportsport.ba