U trenutku kada živjeti u Bileći istovremeno znači pitati se da li je Bileću moguće voljeti, grupa entuzijasta dokazuje da je to, ipak, moguće. Ipak i uprkos svemu, nedjeljno druženje pretvorili su u dobrovoljnu akciju uređenja dijela platoa u okolini čuvene karaule na Drakuljici. Prikupili su neophodnu građu, vlastiti alat, sopstvenu snagu i volju da svoj grad učine ljepšim i bogatijim za još jedno izletište. Lokacija na južnoj strani brijega Drakuljica najljepši je pogled na Bilećko jezero, a i sama karaula mjestu daje poseban šarm.

Tog nedjeljnog jutra bilo je izvjesno samo to da će dan biti topao i sunčan. Veliki drveni kalem za električne kablove, desetak paleta, tri ponta i mnoštvo alata za rad, istovareni u podivljaloj šikari pajasena (divlji orah), jasena i drače, su, radu nevještom posmatraču, izgledali kao nerješiva zagonetka antičke Sfinge pod čijim su kandžama završavali svi  plemeniti nesrećnici koji bi pokušali da oslobode grad Tebu. Tog jutra Drakuljica je sa karaulom na vrhu upravo izgledala kao pozornica za tragediju.

No, već prije podneva plato na kome će biti formiran vidikovac bio je raščišćen, ograda od suvozida podnovljena, a i vreće sa ugljem i pripremljen ražanj besposlenom posmatraču snažile su nadu da će posao biti srećno završen i da će okrutna neman biti poražena (bilo da će se sa stijene baciti u jezero, bilo da će završiti na ražnju), a grad oslobođen.

Kako to već mora biti kad se Bilećani okupe, svako je imao svoju ideju o tome kako vidikovac treba da izgleda. Naravno, svakoj ideji pronašli smo manu i odbacili je. Šta je, onda, to što je ovoj plemenitoj družini pomoglo da posao dovede do kraja? -Želja za stvaranjem grada, za izmišljanjem mjesta u kome čovjek može dostojanstveno da živi! Želja da se istraje u uvjerenju da je grad sociokulturni ideal kome se neprestano teži, bez obzira na to što je on uvijek prividno harmoničan, a u stvarnosti sasvim haotičan sklop dobrih i loših rješenja. Dakle, upravo u trenutku kada je javni prostor u Bileći postao poprište na kome brojni pojedinci nastoje da beskrupulozno ostvaruju svoje privatne interese, grupa Bilećana je svoje privatne moći stavila na raspolaganje javnoj upotrebi i stvorila novi javni prostor za sve građane. Javni prostor je jedino polje gdje smo zaista slobodni građani!

Toplo proljećno poslijepodne i vidikovac je gotov. Sto, klupe, stalak za suncobran – sve bolje i ljepše nego što se očekivalo. Teba oslobođena, neman pečena i poslužena na improvizovanoj dasci. Rashlađena tamjanika i pitka Dučina loza omamljuju jednako kao i ukus pobjede. Korpa za otpatke je spremna, ne ostavljamo ni opuške iza nas.

Vidikovac je otvoren!

Dobro došli svi koji Bileću vole i žele joj dobro!

 

HP, april 2019.