Piše: Saša Pešikan

Bila je to ljubav na prvi pogled. Od te davne 1987. Pa do danas nikada se nije ugasila i mnogo putam sam joj se sa oduševljenjem vraćao. Emocija je je još jača činjenicom da je to bio prvi film (ne računajući crtaće) koji sam sa ocem pogledao u bioskopu. Arni i ekipa u jednom od najdražih mi lično, a i najboljih filmova tog žanra uopšte za većinu filmofila. Naravno, riječ je o Predatoru. Zbog toga je i uzbuđenje bilo na vrhuncu kada se pojavio novi nastavak 2018. godine pod imenom The Predator.

The Predator je četvrti film u seriji ili šesti ako računamo ona dva hibridna sa Alienom. Međutim, svi ti posle Arnijevog iz 1987. Nisu bili ni blizu, što kvaliutetom, što popularnošću. Onaj drugi može i proći jer je zadržao dio atmosfere prvog, dok ostali su išli na dodvoravanje publici i odstupili od prvobitne, prvenstveno jezive atmosfere koja ga je krasila. U isti koš može se stvaiti i ovaj posljednji The Predator, koji nije opravdao očekivanja, barem kada se radi o Predator filmu.

Režiju i scenario potpisuje Shane Black, poznat po svom posebnom akcionom stilu filmova kao što su Smrtonosno oružje, Posljednji akcioni heroj, Irom Man 3, Nice Guys, itd. On je čak i glumio manju ulogu u orginalnom Predatoru. Njegovi filmovi su nabijeni akcijom i humorom i uz njih smo se sjajno zabavljali više puta. Međutim, u tome možda i jeste jedan od glavnih problema, kada je u pitanju The Predator.

Orginalni Predator je bio film koji je sobio status kultni čim se pojavio. Akcijski SF/Horor sa odličnom postavom, pričom i tajanstvenim i ubojitim čudovištem.Efekti su bili sami vrhunac i kada i danas pogledate Predatora, on ničim ne zaostaje za najskupljim blokbastrima današnjice, tehnički posmatrano. Rekli bi, pa sve to ima i ovaj posljednji. Jedina je razlika što je prvi Predator imao jezivu atmosferu koju je malo koji film ponovio posle. Atmosferu koja je bila suština i drugih kultnih ostvarenja sličnog žanra kao što su Alien, The Thing, itd. Atmosfera koja vas prikuje za stolicu od samog početka i ne pušta do kraja. Ona posebna koja vam se ureže u pamćenje i tražite je, uglavnom bezuspješno u filmovima posle. Upravo toga nema u The Predatoru i upravo mu je to najveći problem kao Predator filma.

Da ne bude zabune, za sve koji vole blokbaster nabijen akcijom i humorom, bez previše razmišljanja, The Predator ima šta da ponudi. Priča je dinamična i što se kaže, vozi u punoj brzini. I pored određenih nelogičnosti i površnosti, pružiće pravu bioskopsku zabavu za sve koji odluče provesti dva sata uz kokice i adrenalin. Ekipa je odlična sa par izuzetaka. Ta odličnanstvenost se prvenstveno odnosi na ekipu „luđaka“ koji funkcionišu savršeno uz sve prisutnu hemiju potrebnu za takvo nešto. Problem, nažalost, što se glumačke ekipe tiče je u naslovnoj muškoj i ženskoj ulozi.

Boyd Holbrook poznatog nam iz Narcos i Logana jednostavno se ne snalazi u ulozi badass akcionog heroja. Odudara od ostatka ekipe i nema tu harizmu u predvođenju čete ludaka, kakvu je imao Arni sa svojom ekipom. Stiče se osjećaj da je na silu tu i nikako ne može da klikne sa ulogom, bilo da je ona uloga akcionog heroja, bilo da se radi o mementima kada bi trebao pokazati i humorističnu stranu iste. Sve je to u disharmoniji sa ostatkom, a samim time i njegove reakcije na određena dešavanja u filmu prouzrokuju da se emocije potrebne za ista nekako rasprše i ne odgovaraju. Izbor drugog glumca za ulogu harizmatičnog akcionog heroja, kakav je svojevremeno bio Brus Vilis i slični, u mnogome bi podigao kvalitet i sveukupan dojam filma.

Sličan, pa i veći problem ima i Olivia Munn u naslovnoj ženskoj ulozi. Izgleda kao da je pala sa Marsa i nikako se ne pronalazi u svojoj ulozi. Njeni izrazi i emotivni odgovor na priču koja se dešava su potpuno van balansa i baš kao i Bojd odudara od ostalih. Ruku na srce, njen lik prvenstveno ima problem sa tim kako je napisan, površno i zbrkano. Transformacija od zbunjene naučnice u akcionu heroinu tipa Mile Jovović, koja razbija sve redom i puca iz svih oružja je potpuno nebulozan i neozbiljan.

The Predator, za sve ljubitelje onog izvornog, će biti u najvećoj mjeri razočarenje, kao što je bio i za mene. To prvenstveno duguje svom kreatoru Šejn Bleku, koji, umjesto da se posvetio izvornom materijalu i svemu onome što ga je napravilo kultnim filmom, ipak odlučio da gura svoj fazon i potpuno promjeni samu suštinu onoga što Predator jeste. Ne mogu reći da je to do kraja pogrešno, jer će The Predator naći svoju publiku i fanove. Posebno u mlađoj populaciji i novim generacijama, naviklim na ovakve blokbastere posljednjih godina. Čak i loše naslovne uloge nadmojestiće odlična ekipa „ludaka“ tako da se ne može izričito tvrditi da je The Predator promašaj. Dok za nas poštovaoce izvornog Predatora to sigurno jeste.

Ocjena 6/10

 

HP, septembar 2018.