piše: Saša Pešikan

U moru filmova kojim smo zapljusnuti posljednjih godina, pretrpanim blokbasterima, spektaklima, užasima, obično stanemo na jedan, baš kao na ježa, koji nam ukrade svu pažnju. Mali, neugledan, skoro neprimjetan, ubode tako jako da svo blještavilo oko vas nestane i morate mu se posvetiti potpuno. Takav jedan film, koji niodkuda ubode, je upravo Beast.

Beast je priča koja nam dolazi iz Britanije, o mladoj Moll, koja pokašava da nađe svoje mjesto u maloj i konzervativnoj sredini. Međutim, to nije lako, jer ispod izgleda krhke djevojke, krije se kompleksna ličnost koja se teško snalazi u ogradama društva u kom bitiše. Kada u njen svijet uđe Paskal sve se dodatno komplikuje, dok gradić potresaju užasna ubistva…

Beast je kompletno autorsko djelo meni nepoznatog  Michael Pearce. Pearce iako nepoznat, pokazao je ovim filmom ogroman potencijal, tako da ću željno isčekivati njegovo sledeće djelo. Prvenstveno režijski, može se reći da je napravio fenomenalan posao. Kadrovi, ambijent, fotografija, zajedno stvaraju atmosferu koja vas potpuno okupira. Od samog početka vam stvori nelagodu, ili bolje reći, sve što gledate odaje čudan, „nešto nije u redu“ osjećaj, koji ne popušta do kraja. To se osjeća u svakom kadru, liku, boji. Boje su fenomenalne i u stalnom kontrastu, baš kao što je i sama priča, kao i likovi koji je čine. Sve to zajedno jasno govori o potencijalu i umješnosti režisera.

Priča je onaj dio koji je Pearce slabije uradio. Kreće odlično, upecate se na čudno. To čudno postaje još čudnije sa svakim novim kadrom, sa svakim novim likom. Razvija se istovremeno nekoliko žanrovskih osjećaja u vama, a ne znate kom da se prepustite. Niste sigurni da li gledate romantičnu dramu, psiho triler, ili možda neki horor u najavi i ta unutrašnja dilema je jednostavno jezivo dobra. Međutim, sam autor kako ide prema kraju se i sam gubi u svojoj priči, ili se možda ni sam nije mogao odlučiti gdje sve to da odvede. Za rezultat imamo to da utisak koji ste zajahali kao veliki talas, se nekako raspline. To svako ne znači da sve ono što ste do tada iskusili ovim filmom pada u vodu. Naprotiv, Beast je vrijedan vašeg vremena i pažnje, a jedan od velikih razloga zašto je to tako krije se u fenomenalnim izvedbama glavnih protagonista, prvenstveno Jessie Buckley u ulozi Moll.

Jessie je apsolutno uvjerljiva i iskrena u prikazu kompleksnog lika kakav je Moll. Sva ta, ranije pomenuta čudnost, jednostavno izbija sa svakim njenim pokretom, mimikom, gestom. Slobodno možemo reći da ona nosi ovaj film, baš kao što neki veliki glumac u pozorištu nosi neku odličnu predstavu. Sa tako malo tehničke pomoći (mislim na jednostavnu scenografiju, odsustvo efekata, itd) ona samouvjereno vlada ambijentom u koji je smješten njen lik i nosi čitavu priču na svojim plećima. Za mene, sigurno je otkrovenje godine i sve pohvale za ovu ulogu. Sjajnu pomoć pružaju joj Johnny Flynn u ulozi Paskala, takođe čudnovatog lika koji nije do kraja razrađen. U stvari, nisu do kraja jasni njegovi motivi, ali to nikako ne umanjuje njegovu ulogu i ono što njegov lik unosi u samu priču. Takav kakav je, odlično nadopunjuje već sasvim jasno prisutnu čudnost čitavog filma, ali i sami lik Moll. Na kraju treći glumački oslonac Beast je Geraldine James u ulozi Moline majke. U svojih ne baš previše minuta u potpunosti nam uvjerljivo prikazuje lik autoritativne majke. Majke koja čitavu porodicu drži pod svojom kontrolom. Ona u svaku scenu unosi neobjašnjivu jezu, neku čudnu, a sveprisutnu opasnost koja zrači iz nje stvarajući nelagodu u svkom trenutku svoje prisutnosti u samoj priči.

Beast je mnogo toga, ali nikako nije loš film. Jedno od najvećih iznenađenja godine, sa mnoštvom razloga za gledanje. Ali i sa određenim žalom jer taj jasan, bujajući potencijal nije do kraja iskorišten, već, možda zbog neiskustva samog autora, ostavlja i određeno razočarenje zbog toga. Beast je svakako vrijedan gledanja, posebno zbog glumačkih ostvarenja, ali i posebne atmosfere cjelokupnog filma koja jednostavno obuzima. Beast možemo gledati i kao određeni Ljepotica i Zvijer film, s tim da vam nikako nije jasno ko je u stvari sama zvijer. Ono što je sigurno je da ostavlja utisak, ovakav ili onakav, zavisi od vas, i tjera na razmišljanje, kako tokom filma, tako i u danima posle.

Ocjena: 8/10