piše: Saša Pešikan

U svijetu kakav trenutno jeste, jasno je da su teme istok-zapad, SAD vs Rusija i te kako popularne. Rastuća paranoja i podgrijavanje Hladnog rata idealno je tržište za ove teme i proizvode nastale na istim. Tako se i krenulo s filmovima i serijama koje se bave ovim temama, a koje redovno potpadaju pod uticaj paranoje i rusofobije. Pa tako, baš kao nekad, imamo crno-bijelu situaciju. Neki pokušavaju unijeti neke nijanse sive, koje ipak ostaju u tragovima pod pritiskom javnosti, ili bolje reći politike. Jedan koji se bavi ovim temama je i novi film oskarovke Dženifer Lorens imena Crveni vrabac (Red Sparrow).

Red Sparrow je film nastao po istoimenom romanu koji je napisao Jason Matthews. Metjuvs, bivši CIA agent, je napravio uspjeh sa svojim špijunskim romanom, koji dobija i nastavke. Kako to već biva, Holivud nije čekao dugo da uspješnicu sa riječi prevede na ekrane. Izabran je režiser poznate triologije Igre gladi, a kako se tim koji dobija ne mijenja, angažovana je i Dženifer Lorens za naslovnu ulogu.

Dominika Egorova je Primabalerina Boljšoj teatra. Nakon nezgode na velikom nastupu njena karijera je gotova. Opterećena još i bolešću majke i teškom situacijom u kojoj se našla, dobija ponudu od svog strica. Pristankom na istu, njen život odlazi putem gdje je svaki pedalj istog prijetnja po njen život. Našavši se u svijetu laži, obmana i neprestane opasnosti, moraće da uradi nemoguće kako bi se spasila…

Odgledavši ovaj film i sam sam se našao pred teškim izborom. Da li je ono što sam upravo gledao dobro ili loše. Ali kako je rijetko nešto crno-bijelo tako je i ovaj film čudna mješavina tih nijansi, ali na kraju nije siv. Ne, onda bi ga morao ocijeniti prosječnim, solidnim ili nije loše. A on je u svih 2 sata i 20 minuta i odličan i loš. Naći neku granicu gdje jedno počinje, a drugo završava nije ni malo lako.

Metjuvs, koga inače gotivim, posebno zbog Konstantina, je u mnogome napravio dobar posao. Međutim, da li sam ili pod uticajem neke stvari je baš ono narodski upropastio, da ne kažem nešto drugo. Prije svega, Rusija danas nije ona iz doba Staljina i Holivudskih filmova. Rusija je moderna država, čiji gradovi sijaju kao ni jedan drugi. Gdje je tehnologija, ona najmodernija davno došla, pa i prevazišla i neke zapadne. Moderno društvo, kultura, istorija, nauka i sve drugo su među vodećim u svijetu. S druge strane, u filmu je prikazana kao da je vrijeme stalo decenijama prije. Hladna, betonska i surova komunistička zemlja iz najtvrdokornijih američkih propagandi. Primjećuje se i uticaj iz Igara Gladi, tako da određene uniforme, i ono sivilo i ambijent podsjeća na teške dane Distrikta 12. Teško da će iko se primiti na ovaj prikaz, te je istovremeno i veliki nazadak za sam film. Inače čitava atmosfera ima tu neku atmosferu i kolorit evropskih filmova i to onih malo istočnijih. Nemate utisak uopšte da gledate Holivudski blokbaster, a u najavi je tako izgledao. Mada, to samo po sebi uopšte nije loše i na uštrb očekivanog akcijskog džumbusa, dobili smo drugačiji špijunski film i nekakvu Nikitu bez oružja. Dakle, potpuna konfuzija utisaka.

Sama priča takođe ima svoje ispade u dobro i loše. Čas je plitka, čas izuzetno smišljena. Čas vas poštuje, čas ponižava kao gledaoca. Volite je i mrzite, ne zato što je sama po sebi loša, već jer vas tretira kao idiota, pokušavajući da vam proda neke, zaista nemoguće za prodati, stvari. Ipak u tom predugačkom i valovitom, up and down džumbusu ima odlično finale i vrijednost gledanja i vašeg vremena postaje opravdana.

Ono što izvlači i nosi ovaj film je Dženifer Lorens. Ona je na centru pozornice i sve se vrti oko nje. Ostali likovi su tu da je vode kroz priču i o njima saznajemo malo ili nedovoljno da bi ih smatrali iole razrađenim. Neki su prikazani krajnje jednostavno i jednodimenzionalno, a drugi opet naizgled kompleksni, ali bez šanse da dobiju dovoljno vremena ili prostora da to na kraju i pokažu. Baš kao i u njenom baletskom nastupu, ona je prima balerina, ona je posebna i jedina važna. Ona je u crvenom kostimu, a svi ostali su jednoobrazni, bijeli. Ona je u svečanoj crvenoj haljini u hotelu gdje su svi ostali crno bijeli. Ona je Crveni vrabac u sivom svijetu špijunaže i mora da istom zavlada kako bi se spasila.

Dženifer je jednostavno sjajna u svojoj ulozi, gdje je gledamo kroz različita psiho-fizička stanja svog bića. Ovog puta igra nešto što nije do sada, a to je fatalnu ženu koja se oslanja u mnogome na svoj seksipil. Slobodne scene gdje je gotovo sve na izvolte je novi izlet za Dženi. Seksi scene, kao i donekle one eksplicitne donose nam Dženifer kakvu nismo gledali do sada. U svoj toj metamorfozi emocija i izgleda nosi čitav film i čini ga vrijednim gledanja.

Red Sparow je film koji će jedni hvaliti, drugi kuditi. Film koji ima svoje visine i duboke ponore. Film čije su mane očigledne, baš kao i vrline. Ako zažmurite na jedne, ne povuku vas druge i dopustite da vas nosi, dobićete drugačiji špijunski film, koji je imao potencijala za mnogo, mnogo više, a opet film koji trebate pogledati.

Ocjena: 7/10

Pet najgledanijih filmova (7)

Pregled pet najgledanijih filmova u svijetu ove sedmice i ovog ponedjeljka pripremio vam je Saša Pešikan

Posted by Hercegovina Promo on Montag, 5. März 2018

HP, mart 2018.