Piše: Saša Pešikan

Vrijeme je filmova za nagradu Oskar. Bude tu svega i svačega. Kritikom nahajpovanih ostvarenja, koja obično kod publike potpuno podbaci. Bude i onih koji opravdaju očekivanja, kao i onih koji razvale. To razvale, je dakako subjektivno, od čovjeka do čovjeka, ukusa i neukusa, ovoga i onoga. Neki jednostavno vole da private te kritičarske filmove, pa da mudruju nadugo i naširoko, neki udaraju kontru, samo da bi udarali. Ja, sve te oskarovce uzimam sa rezervom i često nisam u liver sa kritikom. Ovaj put, privučen sam jedniom, imenima omiljenog mi dvojca, koje gotivim dugi niz godina u svakom filmu. Radi se o Vudi Harelsonu i Sem Rokvelu i njihovom novom filmu Tri bilborda nadomak Ebinga, Misuri.

Ebing je zabit u Misuriju, gdje svako svakoga zna i gdje sve diše u svom sopstvenom univerzumu. Taj čitav mali svijet iz temelja će prodrmati tri obična bilborda uz put, koja glase: “Raped while dying”, “And still no arrests?”, “How come, Chief Willoughby?” Iste je postavila Mildred Hejz i platila velike novce za njih. Ona je majka, čija ćerka je silovana i ubijena prije godinu dana, a nikakvog traga niti naznaka rješenja slučaja nema. Njen akt, očajne majke pokrenuće čitavu zajednicu, a time i krupne životne odluke mnogih stanovnika iste…

Tri bilborda je novo kompletno autorsko djelo Martina Mekdonaga i ujedno njegov treći dugometražni film. Martin je veoma zanimljiv i kvalitetan filmaš koji je nakon Oskarom nagrađenog kratkog filma, snimio tri veoma dobra filma, gdje je ovaj zadnji, meni lično najbolji, kako njegov, tako i jedan od najboljih filmova 2017. godine. Svijet krimi drame, ispunjen crnim humorom je nešto gdje se Martin odlično snalazi i za njega predstavlja nekako normalno okruženje u kome pruža ono najbolje od sebe. Zanimljive fikcijske priče, teške same po sebi, umotava u celofan crnog humora i na kraju dobijemo odličan film koji govori o ljudskim sudbinama, izborima, iskušenjima i izazovima svakodnevnog života. U svojim pričama često koristi iste glumce, pažljivo odabrane i sa kojima je jednostavno (a na platnu se it e kako vidi) filmski kliknuo. Priču i likove smješta u posebnu, sebi svojstvenu atmosferu, a za rezultat imamo kvalitetno filmsko vrijeme, koje bi preporučio svim ljubiteljima filma.

I ovaj put je primjenio svoj recept. Napisao zanimljivu priču. Opet teška tema, posebni likovi, crni humor, a ista opet priča ljudsku priču, tačnije više njih, koje se mogu smjestiti i prepoznati u svakodnevnici. Mnogo toga je provučeno ispod velikih naslova bilborda i price koju oni nose. Mala zajednica i sve, dobro i lose što jedan takav život nosi. Predrasude, tajne, ogovaranja. Granice u kojima se stanovnici iste kreću, u strahu da ih pređu i tako možda otkriju nešto o sebi, što će naići na neodobravanje. Posebna pravila važe u tim mjestima i zna se kako se bilo šta tu riješava. Radeći bilo šta drugačije i guranje prsti u oči takvom sistemu, znači samo problem i patnju. Ali isto tako ako se izdignete iznad te magle malograđanštine, možda uspijete za sebe stvoriti, ako ništa drugo, samopoštovanje i mir u duši.

Upravo sa svim ovim, ali i mnogim drugim iskušenjima i dilemama, susreću se i bore likovi ove neobične price. Ima ih više, ali tri su glavna, ona koja nose čitavu priču. Prva je Mildred koju tumači fenomenalna Frances McDormand. Majka koja je izgubila dijete na zastrašujući nači. Žena nasilnog i sada bivšeg muža. Majka tinejdžera sa čijim pubertetom se bori svaki dan. Povrh svega nepokolebljivo odlučna, da po svaku cijenu uradi sve što može kako bi se našao ubica njene kćerke, makar to značilo i okrenuti čitav grad protiv sebe. Jednog Oskara Frances ima, a možda joj se i drugi smiješi. Drugi je Dixon (Sam Rockwell), lokalni policajac sa mnogo problema. Inače, smatran za priglupog, ograničenog nasilnika koji voli da muči zatvorenike. Njegovi lični demoni ga drže u svojevrsnom psihičkom i emotivnom zatvoru, zbog čega i radi stvari zaslužne za njegovu reputaciju. Međutim, jedno pismo će mu promjeniti život i skinuti okove. Moram naglasiti da je Sem izvanredan u ovoj ulozi, baš kao i uvijek. Treći, izuzetno važan, iako minutama najmanje zastupljen je šerif Vilougbi. Njega igra omiljena mi glumačka faca i jedan od najboljih glumaca, Woody Harrelson. Šerif je svojevrsni šef grada i ništa se ne dešava bez njegovog znanja. Međutim, upravo taj gubitak kontrole i nemogućnost otkrivanja počinioca zločinca je nešto što ga jede u duši. Iznenadne vijesti će promjeniti njegov život, a njegove akcije živote drugih ljudi do kojih mu je stalo. Ovaj trojac je izvanredan u svojim ulogama, a hemija između njih jednostavno frca na sve strane. Pored njih tu je više odličnih likova, koje tumače sjajni i poznati nam glumci, gdje svaki od njih daje svoj mali, ali bitan djelić u ovoj neobičnoj i zanimljivoj priči.

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri je još jedan uspjeh režisera  i scenariste Martin McDonagh. Film koji na jednostavan, a opet neobičan način priča životne priče sabrane u jednu. Film koji će vas zabaviti, zasmijati, ali i potaći da razmišljate o ozbiljnim i teškim životnim stvarima. Tjera vas na razmišljanje i danima odbija da iz istih izvjetri. Film gdje možete vidjeti vrhunske majstore u svojim odličnim ulogama. Film koji je prava preporuka da kvalitetno, filmski se zabavite.

Ocjena: Sve 4,5

 

HP, januar 2018.