Piše: Saša Pešikan

Blast from the past ili udarce iz prošlosti je nešto što, po meni, treba doživjeti bar jednom godišnje kada su u pitanju filmovi. Tu mislim na one osjećaje iz prvih filmofilskih dana kada ste otkrivali šta vam godi, kakvi filmovi vam dižu raspoloženje, koji vas inspirušu, razvesele, probude, uplaše itd. Svaki ljubitelj filma ima pregršt takvih filmova, koji su u nekom određenom trenutku odrastanja ostavili neizbrisiv trag i nalaze se na posebnom mjestu u našem srcu. Za mene jedan od takvih je zasigurno Rocky, legendarna sportska drama i nezaboravna uloga Stalonea (Sylvester Stallone), koji nakon ovog filma postaje jedna od najvećih holivudskih zvijezda. U mom slučaju, onaj udarac iz prošlosti je došao u vidu filma Creed, svojevrsnog nastavka Roki sage i to u punom sjaju.

Creed

Krv nije voda. To se najbolje vidi u slučaju dječaka Adonisa Džonsona (Michael B. Jordan). Od rođenja se nalazi u raznim domovima gdJe često upada u tuče. Nije bilo razlike ni tog dana kada mu u posJetu dolazi, njemu nepoznata, Meri En (Phylicia Rashad). Ona je supruga pokojnog velikog šampiona Apola Krida. Poziva Adonisa da živi sa njom i otkriva mu ko je u stvari njegov otac. Godinama kasnije Adonis je uspješan mladi čovjek. Karijera mu ide uzlaznom putanjom, ali opet, krv nije voda. On odbacuje sve i seli se u Filadelfiju, kod očevog starog prijatelj, takođe velikog šampiona Roki Balboe. Tu će pokušati da krene za svojim snovima, putem kojim se može kročiti samo uz veliki trud i odricanje, putem kojim hode šampioni…

2(1)

Ovo je pravi udarac iz prošlosti. Osjećao sam se kao nekada davno kada sam na nogama ispratio čuvenog Rokija, gdje smo se marisali posle filma danima, nazivali Rokijem ili Kridom, sa čuvenom melodijom Eye of The Tiger na usnama. Creed me je vratio u djetinjstvo i podgrijao one stare dizačke osećaje, pozitivni adrenalin i motivaciju, da je malo falilo da istrčim napolje sa sve kapuljačom jedan krug. Međutim, iako Creed budi stare dobre osjećaje, donosi i modernu sportsku dramu u kojoj mogu uživati i oni koji se prvi put sreću sa Rokijevim svijetom. Za to je zaslužan veoma dobar scenario i režija Rajana Kuglera (Ryan Coogler) i izuzetna gluma naslovnih junaka Majkla Bi Džordana i Silvestera Stalonea.

4(1)

Creed je priča koja je svojevrstan nastavak poslednjeg Roki filma, ali je od posljednjih par nastavaka daleko kvalitetniji i ima potencijal da začne možda i novu sagu, za nove generacije, kao što je Roki bio za nas starije. Rajan Kugler je uradio odličan posao i oblikovao kvalitetnu priču koju je prožeo sa suptilnim nitima prvih Roki filmova. Sa nježnim asocijacijama na te filmove i likove uspio je da probudi sve ono dobro što su ti filmovi izazivali u nama kada smo ih gledali. Taj šmek Roki filmova povezao je sa modernom današnjicom u vidu tehnološkog svijeta, muzike i šou biznisa. Tako je jednim potezom osvojio razne generacije i napravio uspješan film, ali nije izlazio iz okvira stare dobre priče na uštrb komercijale. Priču je prizemljio više u odnosu na ostale filmove franšize i najviše liči na legendarni prvi dio, gdje je izbjegnuto pretjerivanje koje je u kasnijim filmovima dobijalo na zamahu. Ovde su borbe realnije i sve je prilično realistično.

Sam kolorit filma je baš u službi te realnosti i prizemnosti, koja je vjerujem pored ostalih kvaliteta kupila kritiku i publiku. Naravno, ovakvi filmovi moraju imati i elemente bajke da tako kažem, gdje junak ipak uspijeva donekle nemoguće. Muzika, karakteristična za Roki filmove i ovde potpuno prati priču i ima dizačku ulogu. Iako koristi neke popularne rep pjesme glavna muzička podloga liči na onu staru koja je tako dobra i diže adrenalin. Trenutak kada krene par taktova legendarne teme podići će na noge sve ljubitelje Rokija i pogodiće sve prave dirke.

4(1)

Sa Creed-om smo dobili veoma odmjeren prikaz sadašnjeg života našeg velikog junaka Rokija koji je veoma ostario. Života gdje su mu voljeni ljudi davno preminuli, a porodica daleko i jedino što ga još drži je onaj inat šampiona koji mu ne da da se preda. Provodi svoje dane polako i čeka kraj. Međutim, sudbina ima još borbi za njega, ovakvih ili onakvih. Moram istaći da me Stalone oduševio svojom ulogom i apsolutno vjernim prikazom baš ovakvog Rokija kako sam ga opisao. Staro gegalo, sa prastarim šeširom i dalje nosi harizmu Balboe, italijanskog mangupa, pomalo tupsona, ali čelične volje i hrabrosti. Svojim pokretima identično prikazuje onog Rokija, ali sada opterećenog godinama. Kada bude prinuđen da se opet bori, samo u drugačijoj borbi, Stalone jerno dočarava borca jedne takve borbe, tako da ne čude nominacije i nagrade koje je nanizao za ovu ulogu.

Nasuprot ostarjelog Rokija imamo Adonisa Džonsona koji tek treba da postane Krid. Ne verujem da su mogli naći nekoga boljeg za ovu ulogu. Majkl Bi Džordan je oživio starog šampiona i oslikao ga u liku njegovog nasljednika, njegove krvi. Prosto je nevjerovatno kako u momentima liči na Apola Krida, ne samo likom, već i mimikom i pokretima, kao da gledate Karla Vitersa u mladim danima. Džordan nam donosi Rokija za nove generacije – mlad, agresivan i odlučan. Ne odustaje od svojih snova bez obzira na cijeli svijet oko njega koji ga od toga odgovara, ide protiv svih izgleda, pa šta bude. Međutim, iako je potrebno takvo srce da bi se bio šampion, potrebno je i neko mudar da ga usmjeri. Roki je imao Mikija, a Adonis Rokija. Scena kada ga Roki postavlja ispred ogledala i ostavlja da boksuje sam sa sobom ili protiv sebe je fenomenalna, jer da bi pokorili svijet morate prvo pobjediti sebe. Hemija između Stalonea i Džordana je jasno vidljiva i opipljiva i sjajno je gledati ih zajedno, baš kako je bilo gledati Rokija i Mikija.

Ranije ove godine izašao je Southpaw, takođe sportska drama o boksu, za koju sam rekao da je Roki za nove generacije. Možda je to važilo i u neku ruku i dalje važi, ali sa Creed-om smo stvarno dobili Rokija za nove generacije i mislim da je izgledno da ćemo gledati još Kridova u budućnosti.

Iskreno sam uživao u ovom filmu, jednim dijelom što je probudio neke stare, početne filmske korake i ljubavi, a drugim što sam gledao veoma kvalitetnu sportsku dramu, odlično režiranu, napisanu da inspiriše, sa fenomenalnim naslovnim ulogama i muzikom koja vas podiže i budi.

Ocjena: 8,5/10

 

FILMSKI S NEDELJE Sasa Pesikan

5 NAJGLEDANIJIH

 

Kako prošlog, tako i ovog vikendaSUICIDE SQUAD nastavlja svoju vladavinu kao najgledaniji film u bioskopima širom svijeta. Sa novih 50 miliona zarada se popela na sasvim zadovoljvajućih 572 miliona $.

Na drugom mjestu je i dalje crtać za odrasle,SAUSAGE PARTY, koji je dostigao ukupnu zaradu od 71 milion $.

Preostala tri mjesta 5 Najgledanijih zauzeli su noviteti.

Na trećem mjestu liste je komedija WAR DOGS sa Džona Hilom i Majlsom Telerom u naslovnim ulogama, a zaradio je 21 milion $-

Četvrti je KUBO AND THE TWO STRINGS, animirani film koji nam stiže iz studia Laika koji je radio Coraline, Paranorman, Boxtrolls. Sa svojim prepoznatljivim stilom u debitantskom vikendu zaradio je 13,5 miliona $.

Peto mjesto je i prvi flop, ili film koji nije ispunio očekivanja. U pitanju je rimejk legendarnog BEN HURA, koji uprkos velikom budžetu od 100 miliona $, širom planete je zaradio preskromnih 22 miliona $. To ne mora da znači ništa kada je kvalitet filma u pitanju, a o njemu će sigurno biti riječi u nekom od budućih izdanja Filmski s nedelje.

I ovaj viken šarolika ponuda i sigurno da imate šta da izaberete da gledate. Do sledećeg vikenda uživajte u omiljenim filmovima i serijama

 

Ovog vikenda 5 najgledanijih filmova u svijetu su:

  1. SUICIDE SQUAD
  2. Sausage Party
  3. War Dogs
  4. Kubo and the two strings
  5. Ben Hur