Tradicija stavljanja vjenčanog prstena datira još iz drevnog Egipta. Naime, arheolozi su pronašli dokaze zapisane hijeroglifima o tome da nevjeste nose prsten, a stari Egipćani prvi su počeli nositi vjenčane trakice kao simbol vječnosti.

Vjerovali su kako postoji osjetljiv živac koji se proteže od četvrtog prsta lijeve ruke direktno do srca – središta naših emocija. Ako nosite vjenčani prsten na tom prstu, ljubav između vas i supružnika trajat će vječno. Stari Grci i stari Rimljani iz sličnog su razloga stavljali burmu na lijevi prstenjak. Vjerovali su da vena amoris (sa latinskog – vena ljubavi) ide od tog prsta ravno do srca.

Iako ni takvi živci niti takva vena ne postoje, mnoge zemlje su nastavile sa ovom drevnom tradicijom. S druge strane, u nekim kulturama vjenčani se prsten stavlja na desnu ruku, na primjer, u Danskoj, Poljskoj i na Kubi. Također, nekada davno samo su žene nosile burmu, muškarci ne. Oni su je počeli stavljati na prst tokom Drugog svjetskog rata kada su se time podsjećali na žene i djecu koji su ih čekali kod kuće, prenosi Reader’s Digest. Prema staroj kineskoj teoriji svaki prst na ruci simbolizira nekoga, ili članove porodice ili vas same. Prstenjak simbolizira muža i ženu, dok je palac simbol roditelja, kažiprst braće i sestara, mali prst simbolizira djecu, a srednji nas same.

Izvor: Ljepota i zdravlje