Neki ljudi biraju za „vječne kuće“ neobične i velelepne spomenike, zidaju prave pravcate kuće… Dragan Kolesarić (83) je u svoj spomenik koji je digao za života ugradio vinsku bačvu pa je tako ovaj penzioner, povratnika iz Njemačke, postalo hit u regionu.
Dragan je rođen u Beogradu, a danas živi u malom hrvatskom mjestu Lundberg u varaždinskoj županiji. On je postao prava atrakcija zbog svoje ljubavi prema vinu i špriceru. Tako je umjesto anđelčića i drugih figuricaa za lampion, na mjestu porodične grobnice na lokalnom groblju podigao spomenik u koji je ugradio burence za vino sa slavinom. Može se čak i odvrnuti, ali iz nje, barem zasad, ne ide vino.

 

– Prije osam godina bio sam na jednom groblju u Međimurju i zapeo mi je za oko jedan spomenik koji je žena napravila suprugu. Na njemu je bila konjska zaprega s plugom jer je čovek volio da radi na njivi. Tada sam odlučio da sebi napravim spomenik prema onome što ja volim radim, a to je da pijem špricer – rekao je ovaj veseli penzioner koji je trideset godina svog radnog života proveo u Njemačkoj.

Prema njegovim riječima, ima onih kojima je neobičan izgled spomenika bio bizaran, ali bilo je i onih kojima je ona bila smiješna, te su ga kao poznatog veseljaka i šaljivdžiju, podržali. Ipak, najveću podršku je dobio od svoje životne saputnice, supruge Štefanije.

– On je to zaslužio, to mu je bila želja. Napravio je to za svoj vječni život – rekla je Štefanija.

Ovaj veseli penzioner ima i mali vinski podrum unutar kuće u kojoj živi, a kako je izjavio za hrvatske medije izradiće i mrtvački sanduk u obliku bačve!

– Napraviću ja sebi i sanduk u obliku bačve na kojemu će biti slavina. Sa špricerima i na onaj svijet  – smije se ovaj vitalni penzioner. ali priznaje da ipak ne može neke stvari da raditi kao nekad.

– Muči me kuk, ali i još neki organi ne funkcioniraju kao ranije. To je tako u starosti. Jedino mi gemišti preostaju – šali se Dragan, koji kaže da na smrt ne treba gledati kao na kraj i tugovati, nego na to treba gledati kao na slavljenje proživljenog života.

– Neka ljudi biraju da li će se na mojoj sahrani smijati ili plakati. Kako god im se prohtije. Ali ako dođem u bačvi, nadam se da će se smijati – govori Dragan, koji si je morao popiti jedan gemišt.

Kako je naveo, na spomenik je pored sebe i supruge, stavio i pokojnu majku i oca, koji ipak ne počiva u Lundbergu, već u Beogradu, gdje je i poginuo tokom bombardovanja Beograda 1941. godine.

– Imao sam svega pet godina. Moja majka je radila u Beogradu i upoznala tatu. Kad je počelo bombardovanje, majka je sa mnom i sestrom otišla iz stana, a tata se vratio sa prijateljem po naše stvari. Bomba je pala na našu terasu i ubila nam oca. Nisam ga gotovo ni poznavao – ispričao je on na kraju intervjuua za poortal 24sata.

 

 

 

 

 

Izvor: ATV