„Ako se nađeš ispred zida, nemoj se ni slučajno okrenuti i odustati. Razmisli kako se popeti na zid, zaobići ga ili proći kroz njega“ – riječi su čuvenog Michaela Jordana, a ovom krilaticom služi se i naš Đole Ninković. Klubove u kojima je do sada igrao ovaj talentovani dvadesetšestogodišnji košarkaš iz Trebinja, teško je i nabrojati. Znanje i iskustvo u košarci stekao je u košarkaškim klubovima: „Leotar“, „Partizan Beograd“, „Lions Vršac“, „Radnički Kragujevac“, „Sloboda Tuzla“, „Drina Zvornik“, „Slavija Sarajevo“, „BK 04 Spisska Nova Ves“. Za naše čitaoce, na trenutak se vratio u djetinjstvo i prisjetio svojih prvih košarkaških koraka.

Možeš li nam opisati tvoj prvi susret sa košarkaškom loptom na terenu i kako je tekao tvoj razvojni put u ovom sportu?

Svoje prve košarkaške korake napravio sam na uličnom košu u mom naselju Mokri Dolovi i već kao klinac visinom sam odskakao od ostatka generacije, pa i od onih starijih od mene par godina, tako da su me roditelji upisali i počeo sam da treniram sa jedanaest godina, u selekciji KK „Leotara“ koji je i moj matični klub. Moj prvi trener legenda je ovog kluba, čovjek koji je posvetio svoj život djeci i sportu, profesor Čedomir Šotra. Posle nekih godinu dana, trener Dražen Šegrt preuzeo je generaciju momaka rođenih ’91/ ’92 godine. Da je ova generacije i te kako talentovana pokazala je u nastavku, kroz treninge i igre tokom takmičarskih dana, a uspjesi su se sami ređali iz godine u godinu.

Otvorio si novo poglavlje u karijeru, u kojem su te dočekali novi klub, sistem, trener, saigrači, grad. Da li si zadovoljan time kako si se uklopio? Reci nam nešto više o životu u Slovačkoj?

Nova sredina koja podrazumjeva novi klub kao i nove igrače za mene od prvog dana potpisivanja ugovora bila je izazov u kome sam se dobro snašao. Došao sam u jednu zdravu sredinu u kojoj su rad i odnos prema radu na prvome mjestu. Lijepo sam prihvaćen od strane igrača i menadžmenta tima kao i od trenera koji ima puno povjerenje u mene, a ja mu to vraćam dobrim partijama na terenu. Smatram da sam se dobro uklopio i da su dobili u potpunosti ono što su tražili. Život u Slovačkoj razlikuje se dosta od našeg ali privikao sam se. Moji dani svode se na tri stvari: krevet, dvorana i restoran. Treninzi, utakmice i putovanja ne ostavljaju mi puno slobodnog prostora.

Možeš li podvući neku paralelu, koje su osnovne razlike, a koje sličnosti između košarkaške scene u Bosni i Hercegovini i one u Slovačkoj?

Nastupao sam dosta godina u bosanskohercegovačkoj košarci i ona je vrlo zahtjevna. Ekipe su podjednako agresivne, a domaći tereni neosvojive tvrđave. Košarkaški svijet u Slovačkoj je dosta drugačiji, samim tim što je to jedina liga u Evropi gdje se igra četverokružni sistem takmičenja.  Naporno je igrati svaki treći dan jer privatni život ispašta. Deset mjeseci, život se svodi na putovanja, utakmice i treninge. Na početku mi je bilo malo čudno i moram priznati teško fizički izdržljivo, ali sada sam se navikao.

Velikim djelom si zaslužan za pobjede svog tima u prethodnim kolima Prvenstva Slovačke. Koliko si ti zadovoljan pokazanom igrom i šta smatraš svojom najvećom prednošću u odnosu na ostale saigrače?

Igram do sada, možda i najbolju sezonu, u karijeri. Zadovoljan sam svojim odrađenim poslom, ali znam da mogu još bolje. Stavljen je pred mene liderski zadatak koji za sada obavljam jako dobro. Svojom najvećom prednošću smatram svoju igru pod košem i snagu koju mi je priroda podarila koristim najbolje što znam, a to donosi i mojoj ekipi i meni dobre rezultate.

Šta očekuješ od nastavka sezone i kako teku same pripreme i treninzi?

Od nastavka sezone očekujem da zaigramo bolje i da probamo da se izborimo za play off što je i primarni cilj kluba. Imamo poteškoća jer je sada pet igrača van stroja zbog ozbiljnih povreda. Očekujemo kompletiranje ekipe u skorije vrijeme i bolje dane za navijače koji nas bodre.  U svakoj utakmici, domaćoj ili gostujućoj, treninzi teku prema planu ali taj nedostatak igrača otežava nam kvalitetan rad.

Ko je tvoj košarkaški idol, čiju bi karijeru poželio dostići, a možda i nadmašiti?

Košarkaški idol mi je, sada već proslavljeni i penzionisani igrač „San Antonio Spursa” Tim Duncan.  Pratio sam njegove utakmice i uživao u njegovoj lucidnosti i majstorijama pod košem.

Kada bi mogao birati, u kom klubu bi želio zaigrati u skorijoj budućnosti?

Nemam neki određen klub u kom bih želio da nastupim. Nisam simpatizer niti jedne ekipe ali u nastavku karijere želja mi je da se oprobam u nekoj jačoj ligi kao što je italijanska. Dopada mi se njihov stil košarke.

Tvoja poruka mladim košarkašima iz regije?

Moraju da vjeruju u sebe i da ne gube tu vjeru nikada, ako žele da postignu uspjeh, uprkos svim poteškoćama. Marljiv rad se isplati na kraju, a košarka je jedan predivan sport koji nudi pregršt mogućnosti za napredak. Moram da dodam da je podrška mojih roditelja, sestre, vjerenice i drugova zaslužna za uspjeh koji sam postigao. Kada ste okruženi ljudima koji nikada nisu izgubili vjeru u vaše sposobnosti, sve je mnogo lakše.

 

Jelena Drapić,

Hercegovina Promo, decembar 2017.

Facebook komentari

komentar