Predstavljamo vam nagrađene studente Univerziteta u Beogradu na konkursu koje je ove godine raspisalo Udruženje Trebinjaca „Jovan Dučić“ u ovom gradu.

Dimitrije Ćurić iz Trebinja najbolji je student Univerziteta u Beogradu u ovoj godini na konkursu koji je raspisalo Udruženja Trebinjaca „Jovan Dučić“ u srpskoj prestonici.

Nakon završene Gimnazije „Jovan Dučić“ u Trebinju, ostvario je dugogodišnju želju  da upiše Stomatološki fakultet u Beogradu. Dimitriju ovo nije prva nagrada, već je izabran za najboljeg studenta IV I V godine, sa prosjekom 10,0. Može se pohvaliti i prisustvom na čak tri Kongresa studenata biomedicinskih nauka Srbije sa internacionalnim učešćem (2015,2016,2017), kao i  praktičnim radom na Internacionalnom kongresu studenata stomatologije u Češkoj prošle godine.

Šta za tebe predstavlja ovo priznanje?

Ovo priznanje doživljavam kao nagradu za dosadašnji trud i rad. Kad nagradu dobijete od svojih, onda je ona posebno značajna i draga. Svakako je podstrek i motivacija da se zalažem za što bolji uspjeh i unapređenje znanja.

Koje izazove je trebalo savladati pa ostvariti ovakav uspjeh i prosjek ocjena 9,83?

Izazovi sa kojima se svi susrećemo već na početku studiranja su odvajanje od kuće, prilagođavanje novoj sredini i novom načinu života. Veliki grad pruža raznovrsne mogućnosti, ne samo za obrazovanje i napredovanje već i za zabavu i razonodu. Ukoliko se dobro organizujete i isplanirate svoje vrijeme, možete uživati i u tome. U svakom slučaju, uspjeh zavisi od truda, rada, napora, zalaganja pa i odricanja. U skladu sa stepenom našega rada slijedi rezultat i nagrada za uloženi napor.

Koja godina studija ti je bila najteža i zbog čega?

Svaka godina je teška na svoj način i svaka ima neke svoje posebnosti. Ipak, ja bih istakao drugu i treću godinu kao posebno zahtjevne ali i jako značajne, iz prostog razloga što smo u tom periodu sticali osnovna znanja kako iz medicinskih tako i stomatoloških predmeta. Stečeno znanje iz tih predmeta mi je mnogo olakšalo razumijevanje i klinički rad na starijim godinama.

Odakle ljubav prema stomatoligiji i zašto si baš ovaj poziv izabrao za svoj životni?

Ljubav prema bijelom mantilu datira još od najmlađih dana. Tome je svakako doprinio uticaj mog ujaka, koji je hirurg u Opštoj bolnici u Trebinju. Pošto sam po prirodi praktičar, željan da vidim rezultate svog rada, vremenom se iskristalisala ljubav prema stomatologiji, kao humanom i kreativnom pozivu.

Šta ti je predstavljalo motivaciju tokom studija?

Kada vas inspiriše neki veliki cilj, sve vaše misli, trud i rad usmjereni su ka tome, tako da je svako ostvarenje cilja svojevrsna nagrada i motivacija. Bezrezervna podrška porodice, ljubav prema onom što studiram i radim, vjera i pozitivne misli o budućnosti kao i težnja ka poboljšanju na svakom planu je moja motivacija.

Da li si imao praksu tokom studija i šta ona znači za studente?

Beograd, kao veliki centar, nam je omogućio veliki broj pacijenata iz svih grana stomatologije. Tokom naših vježbi,vidjeli smo gotovo sva patološka stanja sa kojima ćemo se susretati tokom cijele naše karijere. Svakako da nam ovakva iskustva, uz veoma predan i svakodnevan rad u našim kliničkim salama, olakšava i pruža mogućnost da budemo što bolji i uspješniji u našoj struci.

Da li si ranije posjećivao hercegovačke večeri u Beogradu i kakvo je tvoje mišljenje o cilju, programu i idejama Udruženja „Jovan Dučić“?

Da, bio sam i prošle godine na skupu Trebinjaca u Beogradu. Osnovni ciljevi Udruženja vezani za čuvanje tradicije, folklora, ugleda i poštovanja Trebinjaca u Beogradu su za svaku pohvalu.Ono je, naročito nama mladima, važan oslonac u velikom gradu. Posebno me raduje činjenica što nastavljaju tradiciju podrške studentima, kao što je to radio i naš veliki sugrađanin gospodin Luka Ćelović.

 Kakav je osjećaj biti među tolikim brojem okupljenih Hercegovaca i jesi li saglasan sa tvrdnjom da se mi u tuđini držimo zajedno?

Svakako je posebno lijep osjećaj kada se nađete u društvu svojih sugrađana na jednom mjestu, gdje se uz pjesnike, folklorne ansamble i hercegovačke specijalitete prisjećamo svega onoga što nas veže za rodni kraj.

 Kakvi su tvoji dalji planovi po pitanju obrazovanja i karijere?

Imam još pola godine do završetka fakulteta, nakon čega slijedi stažiranje koje ću raditi na fakultetu.Svaki budući korak će biti usmjeren ka specijalizaciji i sticanju što šireg opsega znanja, kako teorijskog, tako i praktičnog.

 Razmišljaš li o povratku u Trebinje i šta je ono što ti najviše nedostaje iz rodnog kraja?

Za sada su sve opcije otvorene. Najviše mi nedostaju porodica, prijatelji i sve ono što je karakteristično za naš kraj, platani, krš i kamen, plavo nebo.

 

Jelena Drapić / Hercegovina Promo, decembar 2017.