Nekada je bio najvažniji izvor prihoda i trgovine. Hvalili su ga sultani i pisci, a Austro-Ugarska dovela do neslućenih ekonomskih visina. Danas je obris stare slave zbog kojeg se ide čak i u zatvor. Hercegovački duvan.

Od 17. vijeka hercegovački duvan već je nadaleko poznat. Spominje se u dubrovačkim i dalmatinskim trgovačkim knjigama, bio je omiljen kod osmanlijskih sultana, tek mu je Austro-Ugarska dala veliki ekonomski značaj, a nedavno i WIPO priznao zaštitu izvornosti. No, danas je duvan u Hercegovini skoro tabu tema.

S duvanom slikanja nema

„Nemojte me slikati. Duvan možete, mene nemojte jer dosta mi je inspekcija i kazni“, kaže za Deutsche Welle žitelj hercegovačkog mjesta Grude na pitanje da pozira kraj duvana na svojoj njivi. On i njegova porodica zasadili su nekoliko hiljada ‘struka’ duvana, kojeg osušenog i rezanog prodaju na crnom tržištu.

I tu je srž dugogodišnjih problema hercegovačkih proizvođača duvana – dok je nekada svaki hercegovački gradić imao otkupnu stanicu, sada ih odavno nema i svoj duvan moraju voziti na otkup u Gradačac, Orašje, Bijeljinu. Otkupne cijene daleko su niže od onih koji mogu prodati na crno. Ali, u Hercegovini, srcu i domovini tog ‘žutog zlata’ koji je hranio i školovao generacije, još nema zainteresovanog investitora za otkup duvana.

„Ne isplati mi se prodavati duvan za otkupnu cijenu od 3 KM dok je država sebi nametnula putarine skoro 70%, kad ga mogu rezanog prodati za 25 ili 30 KM po kilogramu. Neka puste ovaj narod da radi i živi“, poslovna je logika ovog Gruđanina.

Mnogi hercegovački proizvođači ovog visokotarifnog proizvoda i danas balansiraju na rubu zakona. Policija i inspektori pretresaju im kuće u potrazi za skrivenim duvanom, plaćaju visoke kazne, nekima se sudi, a neki su i u zatvoru, dok su u vrijeme bivše Jugoslavije i Kraljevine Jugoslavije krijumčari „škije“ (suhi, rezani duvan za konzumiranje) bivali još strožije kažnjavani, pa čak i ubijani.

Međutim, optužbe države prema „duvanskoj mafiji“ su više nego ozbiljne – nezakonito stavljanje u promet duvana za pušenje i cigareta, bez plaćanja akcize na duvan, bez obilježavanja akciznim markicama BiH itd. Neke procjene su da BiH zbog toga gubi nekoliko stotina miliona KM.

„Hercegovački duvan najmilija sorta sultanu“

„Svijet živi od trgovine s Dubrovnikom, od malog zanata, a posebno od sađenja duvana. Duvan je pribavio Trebinju svjetski glas, kakav mu istorijska prošlost nikada ne bi pribavila. Trebinjski duvan za cigarete ide u najfinije duvane na svijetu i najmilija je sorta sultanu. Sve ga se više sadi i opet se ne može da udovolji, koliko ga se traži“, napisao je njemački novinar, putopisac Heinrich Renner o hercegovačkom duvanu 1896. godine.

Istorijska  istraživanja govore da je tek dolaskom Austro-Ugarske vlasti proizvodnja duvana u Hercegovini ubrzano povećana jer je to bio jedan od glavnih razloga za punjenje državnog budžeta. Koliku je veliku dobit donosila proizvodnja duvana u zborniku radova ‘Duvan u BiH, jučer, danas i sutra’, pišu autori, stručnjaci, agronomi, profesori, Jure Beljo, Marko Ivanković i Nevenko Herceg.

„U ukupnom proračunu Zemaljske vlade za 1894. godinu, od 14.010.990 forinti, prihod od duvana iznosio je 4.606.000 forinti ili čak 30%, što je 30 puta više nego u vrijeme turske vlasti. To pokazuje koliko je Austro-Ugarska administracija dobro organizirala proizvodnju, ali i provodila poreznu politiku“, pišu autori knjige.

Oni navode riječi jednog Hercegovca u listu „Narodna sloboda“, broj 80. od 4. oktobra 1919.:“Za 100 kg duvana dobijalo se od 160 do 200 kruna, a 100 kg žita košta 12 do 16 ili 20 kruna. Na njivi gdje bi moglo biti 100 kg duvana ne može se dobiti nikakako pet kvintala žita i kad bi najbolje rodilo. Tu je računica za sadnju duvana“. Prije jednog vijeka računica sadnje duvana u Hercegovini bila je jasna – s iste površine dobije se više od pet puta veća vrijednost. Sada je priča o hercegovačkom duvanu znatno drugačija.

Zaštita izvornosti Hercegovačkog ravnjaka

Dok je danas je duvanska industrija u Hercegovini, a i dobrim dijelom ostatka BiH upropaštena, da paradoks bude veći, posebna sorta duvana ‘Hercegovački ravnjak’ nedavno je od WIPO-a (World Intellectual property Organization – Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo) u Ženevi dobio zaštitu izvornosti i upis u međunarodni registar porijekla.

„Uz podršku lokalne zajednice zaštitili smo ime i porijeklo i želimo da se pokrene tradicijska proizvodnja ‘Hercegovačkog ravnjaka’ uz relaksirajuću otkupnu cijenu od 15 KM jer se radi o kvalitetnom i zaštićenom brendu. Tada bi imalo smisla baviti se njegovom proizvodnjom i za proizvođače i za državu“, kaže za DW Marko Vukoja, predsjednik Udruženja ‘Duvan – Hercegovački ravnjak’ iz Gruda koja je i inicijator i nositelj prava zaštite imena porijekla.

Mogućnosti ogromne, ali zakoni se ne donose

Prof.dr.sc. Marko Ivanković, direktor Federalnog Agromediteranskog zavoda Mostar za DW komentariše da je ova zaštita izvornosti imena dobra podloga za revitalizaciju proizvodnje ove kulture na području Hercegovini i stvaranje proizvoda s visokom dodanom vrijednošću.

„Ovo može biti i snažan promoter Hercegovine kao turističke destinacije, brendiranje turističkog proizvoda po kojem ovaj kraj može biti prepoznat. S obzirom da je duvan u svakoj državi monopol države, potrebno je donijeti zakonodavno-pravni okvir koji će prepoznati potencijalni investitori i uložiti sredstva u revitalizaciju proizvodnje čime bi se povezala primarna proizvodnja, prerada duvana i tržište na koje moguće plasirati gotove proizvode“, zaključuje Ivanković.

Dok se godinama čekaju „novi zakonski okviri“, u Hercegovini se i dalje krišom, na duge igle, konac i vijence (vince) nižu i suše zeleni listovi ovog „žutog zlata“, režući ga u tanke niti najfinije, aromatične „škije“.

 

 

 

Izvor: Klix.ba