Šta je to tako neodoljivo u ukusu čokolade, ima li više korisnih ili štetnih uticaja na zdravlje i ko je čovječanstvo zadužio njenim otkrićem?

Pet hiljada godina dobija se ona iz ploda drveta kakaa Theobroma cacao. Na osnovu lingvističkih i arheoloških dokaza istraživači su bili ubijeđeni da je čokolada nastala u Meksiku ili centralnoj Americi prije 4.000 godina.

Međutim, u oktobru prošle godine, kako je objavljeno u časopisu „Discovery”, istraživanje ekoloških ostataka na svjetlo dana donijelo je dokaz da je čokolada postojala još prije 5.500 godina u današnjem Ekvadoru, u kulturi Maja–Činčipa.

Kako se širila na sjever Južne Amerike, postajala je luksuzna roba dostojna za prinošenje bogovima Asteka i Maja.

Gusti napitak

Ova prvobitna čokolada nema mnogo zajedničkog sa današnjom poslasticom. Bila je to smjesa mljevenog zrna kakaa sa vodom, kukuruzom, voćem, paprikom i medom, nalik kaši ili gustom napitku.

Kada je prvi put stigla u Evropu u 16. stoljeću, služila se kao toplo piće napravljeno od „čokoladnog alkohola”. „Opasan aperitiv, prostačka namirnica, valjana jedino za indijanske stomake”, ostala je zabilježena ocjena jednog engleskog liječnika stoljeće i po nakon što je čokolada stigla na europski kontinent, ali je već tada dobijala sve više poklonika.

Susret sa mlijekom

Sredinom 19. stoljeća europski poslastičari upotrijebili su šećer i dodatni maslac stvorivši crnu čokoladu, a potom je jedan Švajcarac umiješao i mlijeko u prahu, dobio mliječnu čokoladu i tako je nastala ljubav koja traje do danas.

Bijela čokolada je izum iz 1930. godine, ne sadrži čvrste materije kakaa tako da, tehnički, to i nije čokolada.

Nova je ružičasta

Onda je svijet krajem 2017. godine uzdrmala – ružičasta čokolada: čokoladni gigant kompanija Barry Callebaut predstavio je rubi, poslasticu živopisne boje.

Iako se „recept” za novu čokoladu čuva u tajnosti, eksperti spekuliraju da je napravljena od nefermentiranih zrna kakaa koja su zakiseljena procesom koji je patentiran 2009. godine.

Ako je tako, upućeni tvrde da baš taj nedostatak fermentacije sladokuscima daje argument za tvrdnju kako ovo nije prava čokolada, jer upravo taj proces joj daje jedinstven ukus, ali tu se krije i dio odgovora zašto čokolade mogu biti tako različite.

Ova rubin čokolada nije za vegane, a ni ljubitelji prave čokolade nisu oduševljeni njenim kiselo-slatkim okusom.

Prava je rijetka

Mali proizvođači kakaa, a koji tržištu obezbjeđuju 90 posto sirovine, koriste različite tehnike fermentacije. U septembru prošle godine naučnici su u časopisu „Royal Society Open Science” objavili prvi kvantitativni model za ovaj kompliciran proces i poručili da jedva jedan procenat čokolade bude na tržište izbačen u „poštenoj trgovini”.

Nejednakost između velikih kompanija i uzgajivača se zapravo povećava, a tome doprinosi i krčenje šuma zbog proizvodnje ovog čuvenog drveta.

Mit je da nas čini sretnim

Ako ste u „minus fazi”, ne očekujte da vam čokolada podigne raspoloženje. U časopisu „Planta mexica” je 2018. godine objavljen rad koji je analizirao ranija istraživanja njenog utjecaja na raspoloženje, a sva su bila loše izvedena, bazirajući se na hemijskim supstancama sadržanim u čokoladi, koje veoma variraju zbog temperature i vremena pečenja kakaovca.

Osim toga, sam mozak proizvodi neurotransmiter, takozvani „molekul blaženstva”, jedinjenje anandamid, zbog kojeg se čokoladi pripisuju tako moćna svojstva da nas oraspoloži. Istina, ima ga i u čokoladi, ali u minimalnim količinama, a pride i brzo se raspada.

Čuva srce

Možda nas ne čini srećnim, ali ima povoljan uticaj na srce: u časopisu „Heart” 2015. godine objavljen je rad kojim su ljekari utvrdili da su osobe koje su jele veće količine čokolade imale manji rizik od koronarne bolesti srca, moždanog udara i drugih kardiovaskularnih problema.

 

 

Izvor: Avaz.ba