Ivana Ninković, devetnaestogodišnja olimpijka Bosne i Hercegovine u Banjaluci se trenutno priprema za Svjetsko prvenstvo u plivanju koje se održava u ruskom Kazanu, početkom avgusta.

 

Ona se takmiči u plivanju na 50 i 100 metara prsno, a odmah nakon prvenstva vraća se u Sjedinjene Američke Države, gdje studira inženjerski menadžment na Arizona State University.

S Ivanom Ninković ekipa Anadolu Agency razgovarala je na treningu na banjalučkom Gradskom olimpijskom bazenu gdje objasnila da inače, trenira pet do šest sati dnevno, pri čemu ima dva treninga u vodi koja traju po dva sata i jedan trening u teretani.

„To je mnogo, ali ima i prednosti od plivanja. Jednostavno ne mogu zamisliti svoj život bez plivanja“, kaže bh. olimpijka.

Kaže da joj nije nimalo lako ustati rano ujutro zbog treninga i da vjeruje da to ni jednom plivaču nije lako, ali da vrijedi ako postavite ciljeve u životu, kao što si je ona postavila kratkoročne i dugoročne i ide ka njihovom ostvarenju.

Na pitanje koji su joj dugoročni ciljevi kaže da želi da završi koledž, a nada se i medaljama na nekim od većih prvenstava.

Njoj se ispunila želja da studira u Americi, gdje je dobila punu stipendiju.

„Kada sam upisala srednju školu sviđao mi se način njihovog rada, poslije drugog razreda pokušavala sam da nađem koji je najbolji koledž, usavršavala sam engleski i poslije završetka srednje škole upisala sam koledž Arizona State Uninersity. U početku nije bilo lagano, prije svega da se naviknem na njihov život, iako je mnogo bolji. Veoma su gostoljubivi brzo su me prihvatili, tim ima oko 40 plivača, tako da se nisam osjećala ni usamljeno ni ništa, poslije dva mjeseca već sam se uklopila i što se tiče i uslova i svega stvarno sam zadovoljna“, kaže Ivana Ninković.

Kaže da se raduje jer će tim po njenom povratku imati novog trenera. To je Bob Bovmen, trener Mihaela Phelpsa.

„Veći dio američke ekipe za Olimpijske igre pripremaće se u Arizoni, tako da je to još jedan plus što ću moći i da gledam njihove treninge i da treniram sa njima. Mislim da je to bio moj san, da me trenira jedan od najboljih trenera na svijetu i da treniram sa najboljim plivačima na svijetu“, kaže ova plivačica.

Inače, ona se plivanjem počela baviti sa pet-šest godina po savjetu ljekara, jer je imala problema sa sinusima i plućima, ali kada je počela osvajati prve medalje ovom sportu se više posvetila.

„Ja sam iz Trebinja, a tamo nema zatvorenog bazena, pa smo trenirali ljeti tri mjeseca i onda smo zimi išli do Herceg Novog i Dubrovnika. To je iziskivalo puno finasijskih sredstava. Morala sam da pređem u Banjaluku gdje sam počela da treniram sa Plivačkim klubom Olimp i sa Željkom Panićem“, prisjeća se Ivana Ninković.

Osim uspjeha na takmičenjima na nivou BiH, kao svoj prvi veliku međunarodni uspjeh izdvaja osvajanje bronzane medalje 2011. godine na Balkanskom juniorskom prvenstvu, što je i prva medalja za BiH u ženskoj konkurenciji u plivanju na Balkanskom prvenstvu.

„Vrh svega bile su Olimpijske igre 2012. godine u Londonu, što nisam ni sanjala. Da me neko pitao pola godine ranije da li ću ići na Olimpijske rekla bih: mislim da nema šanse. Kada sam isplivala taj rezultat za Olimpijske igre, to mi je bio jedan od najboljih momenata u životu. Kasnije sam bila na Mediteranskim igrama. Mogu reći da sam nastupila na svim većim takmičenjima, obarala rekorde, jedini žal je za Mediteranskim igrama i tom medaljom, pošto bi mi to poslije Balkanskih igara bila prva veća medalja i prva medalja Bosne i Hercegovine u plivanju, zaostala sam za stotinku, bila sam četvrta. Život ide dalje, nastavila sam da treniram još jače i nadam se i boljim rezultatima u budućnosti“, rekla je najbolja bh. plivačica.

S obzirom da se Olimpijske igre održavaju sljedeće godine u Rio de Janeiru,  Ivana Ninković računa da ima godinu da se pripremi.

„Tek sada su se počele isplivavati norme. Očekujem da ću isplivati dobar rezultat i da ću otići i na te Olimpijske igre“, kaže Ivana.

Na pitanje kakav je osjećaj biti najbolja plivačica u svojoj državi, odgovara da još nije svjesna svih svojih rezultata.

„Tu je i talenat i rad, ustajanje ujutro u šest, pogotovo sada kada sam prešla u Arizonu imamo trening u 5.30, meni je alarm u 4.45 časova. U krevetu sam u već oko 22 sata, jer preko ne mogu da izdržim, a to je svaki dan, svaki dan mi je isti, ali poslije dođu i nagrade“, kaže Ivana.

Nagašava da je plivanje težak sport u kojem je za bolje rezultate potrebno više odricanja. Zahvaljujući studiranju i treniranju u SAD shvatila je da je domaćim sportistima mnogo teže postići dobre rezultate. U Americi kaže plivači imaju čitav stručni tim, deset trenera, a u BiH imaju jednog trenera, koji je istovremeno i fiziotarapeut, doktor, nutricionista, psiholog.

Kada je u pitanju ishrana ova djevojka se trudi da unese dovoljno proteina i ugljenih hidrata, kako bi mogla trenirati, a priušti si i da se „zasladi“, s obzirom da smatra da si ne smije uskratiti zadovoljstvo.

„Trener mi je prije rekao samo sretni plivači mogu da plivaju super“, naglasila je Ivana Ninković.

Iako joj veoma nedostaje da joj majka kuva, kaže da joj nije teško biti daleko od kuće.

„Dođu periodi kad sam nostalgična, ali to je uglavnom kad su praznici, kad su svi sa svojim porodicama, ali toliko sam zauzeta preko dana i tokom čitave sedmice da nemam vremena da pomislim kada ću se vratiti, da budem nostalgična. Jedino subotom i nedeljom kada se čujem sa roditeljima, uvijek želim da idem, ali na primjer sada, jedva čekam da odem opet u Ameriku, baš mi se sviđa uklopila sam se tamo i društvo mi se sviđa. Osjetila sam prvi put da je plivanje kao timski sport, ovdje je više idividualni. Tamo smo svi podjednako godište, slične ciljeve imamo, podržavamo jedni druge i to mi se jako sviđa“, iskrena je bh. plivačica.

Prema njenim riječima sa teškim i napornim radom uvijek se može postići sve, samo je potrebna želja.

Izvor: Nezavisne novine